Bit će puno analiza izbora za Evropski parlament. Iz svakojakih uglova. Jedno je već sigurno, Evropa skreće (oštro) na desno!
Nije to vidljivo po rezultatima klubova Identiteta i demokratije (ID) i Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), koliko po mainstream-u evropske politike. Evropska narodna stranka (EPP) zabilježila je iznenađujući uspjeh povećavši za sada već 9 zastupnika svoj klub.
Konzervativni Evropljani ostaju najsnažnija politička grupacija. U toj porodici je HDZ Hrvatske, na primjer. EPP je nominirao Ursulu von der Leyen za još jedan mandat na čelu Evropske komisije.
Vidjet ćemo hoće li se to i desiti. Ne bi bilo prvi put da EPP nominira jednog, a izabere drugog kandidata. Zašto je ova priča nama uopće bitna.
Politico.eu, portal koji jako dobro prati dešavanja u evropskim institucijama, već je u više navrata, pozivajući se na dobro informirane izvore, navodio da bi Andrej Plenković, premijer Hrvatske, mogao (iznenada) zasjesti na tu poziciju.
Sama ta najava već dovoljno govori o stanju svijesti evropskih narodnjaka. Uz to, u Evropski parlament ponovo su, u klubu EPP-a jedan Tomislav Sokol i pronansirana Željana Zovko. Samo rijetki ekstremni desničari Evrope mogu im parirati u stavovima!
Za Bosnu i Hercegovinu, ali još više za Ukrajinu i Crnu Goru, kao vodeće kandidate u integracijama u EU, jedno od najvažnijih pitanja bit će ko će biti novi komesar za proširenje.
Prema ranijim najavama, taj portfolio sada žele neke od “jakih” država EU. Njemačka, ako Von der Leyen dobije još jedan mandat, nema pravo na još jednu poziciju u Evropskoj komisiji.
Francuska je politički žestoko uzdrmana. Nakon žestokog poraza koji je doživio od Nacionalnog pokreta Marine Le Pen, predsjednik te države Emmanuel Macron podnio je ostavku. Parlament je raspušten i zakazani su prijevremeni izbori.
Ekstremno desni Nacionalni pokret vodeća je politička snaga u Francuskoj. Šta ako dobije izbore i za državni parlament? I Marine Le Pen sjedne u Evropsko vijeće, zajedno sa Viktorom Orbanom (s kojim se kao baš i ne slaže).
Tamo je već čeka još jedna krajnja desničarka, Giorgia Melone, premijerka Italije. Njoj bi trebao biti blizak i novi premijer Holandije Dick Schoof.
Stranka islamofoba Geerta Wildersa nije tako dobro prošla na evropskim izborima, kako se najavljivalo u anketama javnog mnjenja. Ali jeste upeterostručila broj svojih zastupnika u Evropskom parlamentu – sa jednog 2019. na čak 6 sada! Prije toga, na nacionalnim izborima napravio je iznenađenje osvojivši čak 37 mjesta, odnosno 20 više nego u prethodnom sazivu.
U Austriji je najviše glasova dobila Slobodarska stranka. I ona je ekstremno desničarska.
Isto važi i za Sloveniju gdje je Slovenska demokratska stranka Janeza Janše vodeća.
U Mađarskoj, sa druge strane, Orbanov Fidesz je pao ispod 45 posto podrške. Sada imaju najgori rezultat od kada ovaj ekstremni desničar vodi tu partiju. Politička slika Evrope, dakle, jeste šarolika. No, mainstream se sve jasnije definira – jake su snage koje se protive integracijama.
Za proširenje EU jeste bitno iz koje države dolazi sljedeći komesar. To će pokazati i je li širenje Unije – foliranje, mazanje očiju i ubleharenje pod krinkom “evropskih standarda” ili stvarna potvrda onoga što nam se već barem godinu priča – da Evropa misli krajnje ozbiljno sa prijemom novih država (do 2030. godine).
Nova Evropska komisija, kako najavi Von der Leyen, sastojat će se od aktuelne koalicije – narodnjaci, socijaldemokrati i liberali.
Za razliku od EPP-a, i socijaldemokrati, a pogotovo liberali, doživjeli su teške poraze. S&D grupacija izgubila je dva zastupnika i sada će ih biti ukupno 137. Liberali, međutim, imali su debakl! Čak 22 zastupnika manje.
I samo ovo pobrojano potvrđuje nit koja se ističe kroz ovaj tekst – Evropa sve oštrije ide udesno! Devastirani liberali i dodatno raščupetani socijaldemokrati slaba su brana!
Šta bi to moglo značiti za BiH?
Konkretno, to znači da treba očekivati pritisak da se provedu promjene Izbornog zakona u skladu s već ustanovljenim pravcem iz Brisela – provesti zahtjeve Andreja Plenkovića, a ne presude Suda iz Strazbura. Zauzvrat, u najboljem slučaju, BiH bi kao “nagradu” mogla dobiti otvaranje pregovora o pristupanju EU do kraja ove godine.
To je onaj postupak u kojem je, na primjer, Turska već decenijama. U kojem je i Srbija Aleksandra Vučića! Ne! Ne kažem da nam otvaranje pregovora ne treba. Bilo bi odista odlično da oni počnu prije kraja ove godine.
Ali prije i konstantno iznad toga, vlastodršci u BiH moraju imati na umu dobrobit ove zemlje. A on leži u istinskim, demokratskim reformama, u skladu sa stvarnim standardima Zapada, a ne politikantstvom.
Koliko čelnika stranaka u BiH to istinski razumije? A koliko ih je voljno “ukrstiti koplja” s evropskim zvaničnicima?
U cijeli ovaj rašomon velikih neizvjesnosti pred nama treba dodati i gotovo sasvim siguran povratak Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ko god misli da će mu jedan od prioriteta biti zapadni Balkan, a pogotovo Srbi, mogao bi se grdno prevariti. Trump je biznismen-mešetar. Svaki njegov partner, a pogotovo oni koji jako zavise od njega, bit će izigrani. To je njegov modus operandi.
No, posljedično, Trumpov povratak samo će dodatno ojačati osovinu (zla) – Orban – Vučić – Milanović – Janša – WIlders – Le Pen… i priljepaka u liku Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Suma sumarum: za Ukrajinu slijede teški dani. Oni su već počeli. A počeli su već odavno i za Bosni i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.
Svijet se preslaže. Stvaraju se (barem) dva bloka. To je proces. Slika Evrope u mnogome podsjeća na tridesete godine prošloga stoljeća.Više nego zabrinjavajuće!
