Premijer Hrvatske Andrej Plenković prisustvovao je jučer 30. godišnjici genocida u Srebrenici dok su istovremeno drugi hrvatski zvaničnici na društvenim mrežama odali počast bošnjačkim žrtvama. Postavlja se pitanje zašto Zagreb priznaje zločine nad Bošnjacima koje je osmislila i provela srpska politika, a istovremeno negira one koji su provedeni od strane paradržave Herceg Bosne koja je bila, a kako je to zaključio Haški tribunal u presudi “Prlić i drugi” pod kontrolom Zagreba.
Istog dana, šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman je na svom X profilu napisao da Srebrenica trajno podsjeća koliko su mir, sigurnost i demokratija temelj svakog društva te koliko je važno “na vrijeme zaustaviti politike koje vode prema zločinima protiv čovječnosti”.
Dok priznaju zločine koje je provela srpska politika Radman i Plenković, ali i drugi zvaničnici Vlade Hrvatske, sad već godinama relativizuju presudu “Šestorci” odnosno rukovodstvu Hrvatske zajednice Herceg Bosne koju je Haški tribunal donio 2017. godine.
Sud je tada zaključio da je Hrvatska putem institucija HZ(R) HB okupirala dijelove Republike Bosne i Hercegovine. Također Sud je tada zaključio da je Hrvatska/HV imala opštu kontrolu nad HVO-om. Rukovodstvo HZ HB Haški tribunal je osudio zbog zločina protiv čovječnosti, upravo onih zločina na koje je upozorio Radman u svom statusu povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.
Ipak, to ga nije spriječilo da relativizuje ulogu Republike Hrvatske tokom rata u Bosni i Hercegovini. Radman je prije godinu dana izrazio svoje protivljenje promociji knjige o agresiji Srbije i Hrvatske na BiH koja se tada održala u Sarajevu.
“Imate promociju knjige gdje se promovira narativ koji iskrivljuje činjenice i istinu. Neobično nam je da se to događa u trenutku usvajanja Rezolucije. Da nije bilo Hrvatske, ne bi bilo cjelovite, suverene i neovisne Bosne i Hercegovine. To je činjenica. Hrvatska je među prvim zemljama priznala neovisnu i suverenu BiH i aktivno je sudjelovala u održivoj BiH”, kazao je Grlić Radman.
Isto tako, ministar odbrane Hrvatske Ivan Anušič u junu prošle godine prilikom ceremonija otvaranja spomenika “Zora slobode” u kasarni “Stanislav Baja Kraljević” pohvalio se da je kao dobrovoljac 1993. godine učestvovao u HVO-u na mostarskom ratištu, u vrijeme kada je po zaključku haškog tribunala zapadni dio grada bio okupiran od strane Hrvatske. U biografiji Anušića stoji da je bio pripadnik HV-a, a ne HVO-a.
Odmah nakon donošenja presude rukovodstvu HZ HB Plenković je to nazvao “nepravdom koja je nanesena šestorci”.
“Također, izražavamo svoje nezadovoljstvo današnjim izricanjem presude kojom su potvrđene kazne čelnicima ‘Herceg-Bosne'”, kazao je Plenković tada.
Samo par dana prije nego što će doći u Srebrenicu Plenković je posjetio pjevača Marka Perkovića Thompsona koji je održao veliki koncert u Zagrebu, a koji u svojim pjesmama ne samo da veliča paradržavu Herceg Bosnu, istovremeno veliča Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je provela genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.
Dok godinama reletizivuje zločine zvaničnika Herceg Bosne i ulogu Hrvatske u djelovanju ove paradržave, hrvatski zvaničnici odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici, pristup koji je, blago rečeno, licemjeran.
Danas svjedočimo otvorenim pokušajima HDZ-a BiH, zapravo nikad većim, da rehabilituje paradržavu Herceg Bosnu upravo uz podršku zvaničnog Zagreba.
Negirati vlastite zločine u Bosni i Hercegovini i ulogu Zagreba jednako je negiranju onih koje je provela srpska politika, bez obzira na razliku u kvalifikaciji zločina. Zapravo, hrvatska politika ovakvim pristupom pokušava prikriti, u bošnjačkoj javnosti, destruktivnu politiku koju vodi prema Bosni i Hercegovini, naprimjer otvorenu saradnju sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom koji je mjesecima nastojao urušiti ustavni poredak u BiH.
To je jedan od razloga zašto je Hrvatska podržala rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a, prikriti svoje stvarno djelovanje u BiH i pridobiti bošnjačku javnost. Sve dok ne priznaje ulogu paradržave Herceg Bosne hrvatska politika nema iskren pristup prema Bosni i Hercegovini, a priznavanje tuđih zločina predstavlja zapravo pokušaj da se prikrije negiranje vlastitih.
