U javnosti su se ponovo počeli “paliti motori” za reviziju Dejtonskog sporazuma, za “Dejton 2” i “konačno uređenje” Bosne i Hercegovine. Jedan od razloga za obnavljanje trakavice je i rad Edwarda Josepha i Brucea Hitchnera koji ovo zagovara. Kako je politički.ba objavio oni zagovaraju promjene Ustava BiH u pet koraka.
Time bi se zamijenio Dejtonski ustav novim, temeljnim sporazumom zasnovanim na demokratskim načelima, jednakom građanstvu i evropskim standardima.
– Ustavna konferencija – okupljanje domaćih i međunarodnih aktera za pregovore o novoj ustavnoj arhitekturi.
– Prijelazni pravni mehanizmi – omogućavanje kontinuiteta države dok traju reforme.
– Reforma izvršne vlasti – redefinisanje državnog vodstva bez etničkih kvota.
– Reforma zakonodavne i sudske grane – parlament i sudovi zasnovani na teritorijalnoj zastupljenosti, ne na etničkim kvotama.
– Principi subsidiarnosti i pravne kontinuiteta, uz međunarodnu facilitaciju za podršku reformama.
Predloženi ustavni okvir uključuje tabelu revidiranih institucija koje osiguravaju građansku jednakost i funkcionalnu državu bez etničkih barijera. Joseph, koji se sve više profilira kao lobista Dragana Čovića, malo je “rekalibrirao” svoje stavove i uvio ih u Hitchner – oblatnu. On je i ranije predlagao da se administracija Donalda Trumpa angažira u BiH. U krugovima američkog predsjednika niko se nije ni osvrnuo.
Nekako u isto vrijeme kada su objavljene prve “nove” ideje dvojca Hitchner – Joseph, u Sarajevu je boravio v.d. šefa State Departmenta za Evropu i Evropaziju Brendan Hanrahan. On nije dao ni “tračak nade” da bi se Trumpova administracija mogla (pojačano) angažirati u BiH. Pa Sjedinjene Američke Države u Sarajevu nemaju čak ni ambasadora. I nema naznaka da će on stići makar do kraja ove godine. Ambasadora SAD nemaju ni na Kosovu, u Albaniji, a živopisni Trumpov izbor za ambasadora u Srbiji još nije preuzeo dužnost. I ne zna se ni ka’ će!
No, mi volimo biti u centru pažnje. I tu šarenu lažu redovno ponovno otvaramo! Najprecizniji odnos Trumpove administracije prema BiH i regionu dao je u vrlo direktrnom govoru hristopher Londau, zamjenik državnog sekretara SAD u Dejtonu, Ohajo 23. maja ove godine, na posebnoj konferenciji povodom 30. godine Dejtonskog sporazuma.
Vrijedi stalno ponavljati šta je tada rekao:
“Predsjednik Trump je prošle sedmice u Rijadu jasno rekao: SAD je doživjela neuspjehe u pokušajima “izgradnje država” i osudio je aroganciju onih koji dolaze u strane zemlje i misle da imaju sve odgovore. Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu? Spremni smo slušati i raditi sa svim stranama. Sporazumi moraju biti čvrsti, ali i fleksibilni. Da budem jasan: Sjedinjene Države ne nude neograničena sredstva za nedefinisane, neizvjesne ili nerealne ciljeve. Ova jednostavna istina često izmiče zagovornicima utopijskih promjena. SAD može biti vrijedan partner, ali samo onima koji se zalažu za praktičan realizam. Odbacujemo ekstreme – s jedne strane, sanjarenja o potpunoj transformaciji društava, a s druge, vraćanje na davne sukobe. Preširoke politike bez strateškog fokusa postaju neprijatelj promišljenog državnog djelovanja. To nije naša svrha. Narodi su otporni, ali moraju sami odlučiti biti takvi – ne samo lideri, već svi građani”, izgovorio je Rubiov zamjenik tada.
Stanje u BiH je sve lošije! Ali to uopće ne znači da će “sutra” buknuti rat. Daleko od toga! Trumpova administracija preokupirana je svojim domaćim i gorućim problemima na globalnoj sceni. Evropa, a ne Balkan, a pogotovo BiH, nije ni na mapi. Mi se možemo naći na stolu globalnih političkih trgovina u trenu sekunde, ako se okolnosti tako poslože. Za stolom odavno nismo. Barem nisu ove “probosanske” snage.
Od nekadašnjeg miljenika i Istoka i Zapada, postali smo prezrenik! U najboljem slučaju “prljavi, zaostali, siromašni rođak iz dalekog sela”. Ne može nas se odbaciti, ali se ne može niko ponositi nama! Uključiv i nas same! Takvima pomažu samo oni koji baš moraju, prezrivo dajući sadaku i gledajući da nas dugo ne vide u budućnosti! Kako smo od miljenika došli do prezrenika, svi znamo!
Trumpova administracija može doći ovdje samo ako bi se desile dvije stvari: ili rat ili tolika eskalacija nestabilnosti da ona ozbiljno prijeti da će buknuti rat. A u toj situaciji prvo se gleda ko je jači, a onda stanje na terenu! Milorad Dodik i Dragan Čović i režimi u Beogradu i Zagrebu snažno su angažirani u Vašingtonu. “Mi”, naravno, nismo. I nećemo biti!
Godinama misleći ljudi, koji se mogu nabrojati na nekoliko prstiju obje ruke, upozoravaju da je to opasna greška.
Bez ikakvog efekta!
Imamo mi itekakvih favorita za uspješni i pobjednički lobistički boj u Vašingtonu. Kao i Briselu, Berlinu, Parizu, Varšavi, Londonu… Ali svi ti umni i sposobni, prezreni su u Sarajevu. Ovdje se “pika” lojalnost vođi, a ne sposobnost. I to se neće promijeniti. Osim ako se iz temelja ne promijeni politička scena. Tako da Dejtona 2 nema. I hvala Bogu da je to tako…
To znaju i Dodik i Čović. I predano rade. Jedan od rezultata toga je, na primjer, poništenje prvostepene presude Kovačević protiv BiH na Sudu u Strazburu. I to je tek jedna u nizu epizoda izgubljenih bitaka, zbog našeg nerada, nemara, nehata, ali i sluganstva i izdaje. I bit će ih još. Puno!
Politički.ba
