Sastanak ministra odbrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza sa iranskim nerezidentnim vojnim atašeom Mahmoudom Mohaghaghom Pourom izazvao je pravu histeriju u medijima bliskim HDZ-u i među državnim zvaničnicima iz SNSD-a, a na kojem se, sudeći makar po sadržaju saopštenja objavljenog nakon sastanka, govorilo o jačanju “vojne saradnje” Irana i BiH, ali ne kao gotovoj stvari, već mogućoj.
Ministar Helez je istaknuo da nikada neće zaboraviti na pomoć za Bosnu i Hercegovinu, koju je Iran pružao u ratnim godinama, kada je to bio najpotrebnije, da bi onda uslijedila sporna rečenica.
“Napomenuo je da vjeruje kako Iran i BiH mogu sarađivati i na polju razvoja vojne industrije, uzimajući u obzir sve političke okolnosti i državni ustroj Bosne i Hercegovine”, stajalo je u zvaničnom saopštenju.
Naznačeno je, doduše ne dovoljno precizno, da bilo kakva saradnja mora uzeti u obzir sve političke okolnosti, a one su takve da u ovom trenutku ona nije moguća, s obzirom na loše odnose zapadnih zemalja i Irana.
Iz nastavka saopštenja je sasvim jasno da nikakva saradnja nije dogovorena, jer je brigadir Pour najavio ministru Helezu tek upućivanje pozivnica da visoka izaslanstva BiH i Irana razmotre mogućnost uspostavljanja čvršće bilateralne ministarstva odbrane dvije zemlje, kao i proizvođača naoružanja i vojne opreme obje zemlje.
Prva reakcija uslijedila je već naredni dan od srpskog lobiste bliskog novoj američkoj administraciji Roda Blagojevicha koji je rekao da dok Milorad Dodik poziva na dijalog, nudi Amerikancima dogovor o mineralima i doživljava napade od “neizabranog” visokog predstavnika i Brisela, niko ne osuđuje sastanak Bošnjaka i Iranaca.
“Ali bili su to bošnjački muslimanski lideri koji su ugostili iranskog vojnog izaslanika kako bi razgovarali o jačanju veza u proizvodnji oružja — a Evropa ne kaže ništa”, rekao je Blagojevich.
Zanemarićemo na trenutak da je već sutra dan Blagojevich indirektno branio agresiju Rusije na Ukrajinu, dijeleći status američkog novinara Tuckera Carlsona u kojem se navodi da je Zelenski proglasio rat hrišćanstvu u Ukrajini. Pravdao je Blagojevich Rusiju koja je jedna od najvažnijih vojnih partnera Irana u ovom trenutku. Branio je i Dodika koji svakih deset dana putuje u Moskvu na sastanak s ruskim zvaničnicima.
Bilo kako bilo, reakcije Blagojevicha upalila je alarm u Pentagonu i na razgovor je pozvan vojni ataše u ambasadi Bosne i Hercegovine u SAD-u Marko Bošnjak. Od njega se tražilo da razjasni sadržaj pomenutog sastanka, da bi naknadno ta informacija bila putem ministarstva vanjskih poslova BiH proslijeđena Zukanu Helezu.
Nikakvog “oštro intoniranog pisma” i “posljednje opomene” pred uvođenje “sankcija” sa mogućom “kaznom” Bosni i Hercegovini suspendovanjem svih programa vojne saradnje, a kako je to objavio Večernji list, nije bilo.
Večernji list nije samo kritikovao sadržaj sastanka, već i sam sastanak, poredeći ga sa sastankom prethodne ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković koji je održala sa šefom iranske diplomatije krajem 2022. godine. U shvatanju hrvatske politike čak i sastanak sa predstavnicima zemlje koja je pomogla opstanak BiH u agresiji na našu zemlju postaje sporan.
S druge strane zamjenik ministra odbrane BiH Aleksandar Goganović pokušao je iskoristiti situaciju tvrdeći, bez ikakvog konkretnog dokaza, da Helez ne uvažava strateške dokumente i procjene službi Ministarstva odbrane.
“Želim jasno da naglasim da je moje opredjeljenje saradnja sa SAD, kao našim ključnim strateškim partnerom”, rekao je Goganović.
Odjednom su SAD postale “ključni partner” srpske politike u BiH. Čini se da se upravo u ovome krije ključ onoga što se dogodilo nakon sastanka Heleza i iranskog vojnog atašea.
Prema informacijama Istrage u oblikovanju saopštenja presudnu ulogu imali su SNSD-ovi kadrovi u ministarstvu, što daje sasvim drugu perspektivu onoga što se u stvarnosti desilo, a što je Helez naknadno pojasnio.
Helez jeste dobio ponudu za saradnju od iranske strane, ali ju je, pravdajući to trenutnim političkim okolnostima, odbio.
“Istina je da je iranska strana predložila uspostavu bilateralno-odbrambene saradnje i razmjenu posjeta na visokom nivou. Međutim, nisam prihvatio nikakve obaveze u vezi toga, te sam čak eksplicitno naglasio da bi eventualno bila moguća takva saradnja jedino u koliko bi se ostvario suštinski napredak u odnosima SAD i Islamske republike Iran”, rekao je Helez, nakon saznanja o reakciji Amerikanaca.
Lanac događaja pokrenut je saradnjom SNSD-ovih kadrova u ministarstvu odbrane BiH, srpskih lobista u SAD-u i hrvatske politike koja je preko BiH medija oblikovala percepciju o tome šta su Amerikanci poručili Helezu, bez i jednog zvaničnog dokumenta, jer njega nije ni bilo.
Čak i kad bi postojala volja, sastanak s Irancima u konačnici neće proizvesti vojnu saradnju u trenutnim političkim okolnostima, niti Helez, čak i kad bi to namjeravao, ima mehanizme da to provede jer namjenska industrija nije u opsegu njegovog djelovanja.
Dodatno, ni jedan metak u BiH se ne može proizvesti bez američkog nadzora, a kamoli prodati Iranu. Praktično, sastanci sa predstavnicima Irana u ovom trenutku mogu biti samo izraz zahvalnosti koje Sarajevo, s pravom, ima prema Teheranu zbog pomoći u ratu, a nikako politika, naročito odbrambenih. Svaki suprotan potez bio bi samoubilački, ali bježati od sastanaka s Irancima ili zvaničnicima bilo koje druge zemlje, sužava prostor Sarajevu za bavljenje ozbiljnom politikom. Predstavnici srpske i hrvatske politike pokušavaju upotpunosti suziti manevarski prostor probosanskoj politici i na taj način je učiniti do kraja predvidljivom.
