Danas je u Domu Vojske Srbije u Beogradu održana komemoracija ratnom zločincu Ratko Mladiću, odgovornom za genocid i druge ratne zločine tokom agresije na Republiku BiH. Komemoraciji su prisustvovali predsjednik Republike Srpske Siniša Karan i dva ministra u Vladi RS-a, Radan Ostojić i Željko Budimir.
Osim Ostojića, na komemoraciji su govorili i drugi negatori genocida, kao što su ruska historičarka Jelena Guskova i generali Vojske Srbije Živomir Ninković, Branko Krga.
Kad na trenutak zanemarimo prezir koji bi svako normalan mogao osjetiti prema onima koji, svojim prisustvom ili hvalospjevima ratnom zločincu, slave ili u najmanju ruku umanjuju njegovo nedjelo, pažnju je privukla činjenica da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović nisu prisustvovali komemoraciji.
Komemoraciji nije prisustvovao niti predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ali jeste ministar pravde Srbije Nenad Vujić. Komemoraciji nisu prisustvovali ni opozicioni lideri u RS-u.
Možda je pritisak zapadnih zemalja djelimično urodio plodom, jer je teško vjerovati da Cvijanović i Dodik nisu prisustvovali slavljenju života zločinca, odgovornog za smrt desetina hiljada bošnjačkih i hrvatski civila, zbog pritiska Sarajeva ili još nevjerovatnije, univerzalnih moralnih normi.
U tom smislu obraćanje ministra u Vladi RS-a Radana Ostojića, koji je svjesno isturen da kaže ono što njegovi šefovi nisu smjeli, zvučalo je ne samo monstruozno, i stupidno, zbog činjenice da od mrtvog ratnog zločinca traži oprost za “kompletan srpski narod”, poredeći ga sa vladarima srednjovjekovne srpske države, već i ironično, u trenutku kada je pozvao da oprosti “onima koji do danas nisu čuli da si ti preminuo”, a s obzirom na izostanak Dodika, Cvijanović i Vučića.
Čini se da su, kao i uvijek, vlasti u RS-u i Srbiji podijelili uloge. Sistemsko odavanje počasti Mladiću, žrtvovanjem pijuna kao što su Karan, Budimir i Ostojić, uz pokušaj ličnog distanciranja, naročito Cvijanović koja pokušava ostati prihvatljiv sagovornik Zapada. Ipak, nema sumnje da iznesene poruke imaju maksimalnu podršku nabrojanih, jer bez njihove volje komemoracije ne bi ni bilo.
