“Borjana javlja da je na Parlamentu prijedlog o smjeni ljudi u CIK-u i imenovanje. Molim te, prenesi Zvizdiću da se to ne radi. Ako bi SDA to podržao  bez dogovora s nama, bojim se da je to kraj. Pozdrav. Dragan”, pisalo je u poruci koju je Bakir Izetbegović proslijedio svom tadašnjem prvom saradniku Denisu Zvizdiću.

Bio je to 11. mart 2020. godine i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je odlučivao hoće li Centralnu izbornu komisiju BiH oteti iz ruku SNSD-a i HDZ-a. Borjana Krišto je sa svojim stranačkim kolegama iz HDZ-a napustila sjednicu. Isto su učinili i zastupnici SNSD-a. U sali Parlamenta su, iz vladajuće koalicije, ostali samo zastupnici SDA i DF-a. Izetbegović je prelomio i odigrao sa opozicionim SDP-om, SDS-m i PDP-om. Milorad Dodik i Dragan Čović su ostali bez utjecaja u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.

Od Čovićeve poruke kojom je označen kraj ljubavi sa SDA do pravosudnog napada na kadrove SDA prošla su dva i po mjeseca. U maju iste godine Tužilaštvo BiH (glavna tužiteljica državljanka Hrvatske Gordana Tadić) je uhapsilo bivšeg federalnog premijera Fadila Novalića. Uslijedit će akcije pravosudne akcije protiv bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića da bi na kraju sve završilo devastiranjem naučne karijere Izetbegovićeve supruge Sebije. Iz SDA su, od marta 2020. godine, izašli Aljoša Čampara i Denis Zvizdić. Bakir Izetbegović je izgubio u utrci za člana Predsjedništva, a HDZ je za koalicijske partnere izabrao – sarajevsku Trojku predvođenu Elmedinom Konakovićem. Bakir Izetbegović i SDA su, prvi put od 2000. godine i vremena Alijanse za promjene, ostali u opoziciji na entitetskom i državnom nivou.

“Detronizirali smo Izetbegovića”, saopćit će Dragan Čović u aprilu ove godine na jednoj od sjednica Hrvatskog narodnog sabora.

Ali šta detroniziranje Izetbegovića znači za budućnost države BiH i SDA kao najveće bošnjačke političke partije?

Sve dok je SDA pravila ustupke HDZ-u i SNSD-u u toj političkoj partiji nije bilo korupcije. Sve diplome Sebije Izetbegović su bile legalne, a inspekcije u Republici Srpskoj nisu istraživale “studijske dane” Osmana Mehmedagića. Ali kada je Dragan Čović u popodnevnim satima 11. marta 2020. godine odsvirao kraj dobrih odnosa sa SDA, korupcija se nastanila u najvećoj bošnjačkoj stranci. I svi oni prljavi stranački poslovi su došli na naplatu.

Jednostavnije rečeno – SDA-ova izdaja je amnestirala korupciju u SDA. Onog trenutka kada se SDA okrenula interesima države, tužilaštva su proradila. Ali samo u dijelovima Federacije gdje su kadrovi SDA.

No, nije korupcija najveći teret Stranke demokratske akcije. Najveći teret te stranke je Sebija Izetbegović. Njena bahatost bila je idealno sredstvo za obračun sa SDA. Dragan Čović je to maestralno iskoristio. Konaković i Čampare su bili samo Čovićeva pješadija.

Sebija Izetbegović je stvorila Elmedina Konakovića. Okrenuo se protiv nje. Sebija Izetbegović je Aljoši Čampari poklonila tablete kao naknadu za muštuluk da je izabrana za direktoricu KCUS-a. Okrenuo se protiv nje. Sebija Izetbegović je izabrala Biseru Turković za ministricu vanjskih poslova. I to je bio kadrovski promašaj.

U ovom priči uopće nije bitno da li je, koristeći svoje prezime, Sebija Izetbegović magistrirala ili ne.  U ovoj priči je bitno da Sebija Izetbegović nije smjela biti politički aktivna. I nije smjela postati direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Prvo, to je nepotizam. Drugo, Sebija Izetbegović ima problem u odnosu prema drugim ljudima.

I samo stavljanje Sebije Izetbegović na listu za Skupštinu Kantona Sarajevo je oslabilo SDA. Prvo, Sebija Izetbegović je kompletnu stranačku strukturu koristila da bi, kroz preferencije, pokazala koliko je popularna. I, drugo, sam njen ulazak u Skupštinu Kantona Sarajevo je umanjio koalicijski kapacitet Stranke demokratske akcije, jer niko, pa čak i najveći protivnici Trojke, ne žele biti koalicijski partneri Sebije Izetbegović.

Stranke Trojke su, uvjeravaju nas svaki dan svojim potezima, toliko servilne prema HDZ-u i SNSD-u da su spremni dati najbitnije državne poluge za komadić vlasti u Sarajevu. Koliko je tačna ona Konakovićeva teza da je Izetbegović mnogo toga dao da Sebija Izetbegović postane direktorica KCUS-a, toliko je tačna i teza da je Konaković spreman dati sve da Sebija Izetbegović ne bude direktorica KCUS-a. U oba slučaja – centralna figura je Sebija Izetbegović.

Njen politički angažman je bio najjače Čovićevo oružje. I od maja 2020. godine tim oružjem Čović devastira državu BiH. I bukvalno se poigrava sa političarima u Sarajevu.

Da li se Bakir Izetbegović mogao nagoditi sa Draganom Čovićem u martu 2020. godine kada je Parlament birao članove CIK-a? Apsolutno jeste. I sigurno danas ne bi bio u nemilosti predsjednika HDZ-a koji je uz pomoć Zapada, postao apsolutni vladar BiH. No, Bakir Izetbegović je, svjedoči poruka s početka ovog teksta, u ovom slučaju odigrao državnički. Da li je ostvario neku ličnu korist od ovog saziva CIK-a? Ne. Pretrpio je štetu, ali je korist ostvarila država.

Da li je Bakir Izetbegović mogao trgovati sa Draganom Čovićem oko izmjena Izbornog zakona? Itekako. Ali nije trgovao. Zbog toga je izgubio naklonost Zapada i u potpunosti spalio mostove koji ga spajaju sa HDZ-om. Da li je odbijanjem izmjena Izbornog zakona Izetbegović ostvario ličnu ili stranačku korist? Djelimično. Da je Izetbegović dao Izborni zakon Čoviću, SDA bi sigurno ostvarila slabiji rezultat od onog koji je imala 2022. godine. Ali i sa tim slabijim rezultatom SDA bi bila u vlasti, jer bi Trojka kao Čovićevo sredstvo prinude, postala nebitna. I ovom je slučaju Izetbegović odigrao u korist (građanske) države.

Koliko god to u ovom trenutku bilo nepopularno reći i napisati – za državu BiH i SDA je najbolje da Bakir Izetbegović ostane na čelu SDA. Zamislite recimo da najveću bošnjačku stranku preuzmu kadrovi poput Mirsada Zaimovića i Safeta Softića koji su spremni uraditi isto ono što u ovom trenutku radi Elmedin Konaković. Ali nivo izdaje sa kapacitetom NiP-a nije i ne može biti ni blizu nivoa izdaje sa kapacitetom SDA.

Stranka demokratske akcije može preživjeti četiri godine opozicije. No, SDA mora provesti internu reformu. Predsjednik SDA mora ostati. Njegova supruga mora otići. Ako Bakir Izetbegović bude u stanju ukloniti suprugu iz javnog života i političkog odlučivanja, pokazat će da državnički potezi oko CIK-a i Izbornog zakona nisu slučajnost već kontinuitet.