Ako je izgovorena ili napisana riječ Avde Avdića, urednika portala Istraga, uznemirila Plenkovićevu vladu u toj mjeri da su mu odlučili zabraniti ulazak na teritoriju Hrvatske, onda to znači da je ta riječ moćna.
Mnogi novinari kod nas govore o Hrvatskoj oštrije od Avdića, pa predstavljaju tu zemlju kao leglo ustaške ideologije. Ali hrvatskim vlastima to ne smeta toliko, pa tim novinarima nije zabranjen ulazak na teritorij Hrvatske. Njihova riječ nije moćna. Avdićeva jeste.
Dakle, hrvatskim vlastima teže pada kada se Avdić, vladajući informacijama, suprotstavi njihovom zahtjevu u pogledu Izbornog zakona u BiH, nego kada ih sijaset srpskih medija optuži da sponzorišu ustaštvo. Hrvatskoj državi prvo smeta, drugo ne. To je vrlo znakovito.
Zabrana ulaska na teritorij Hrvatske će možda napraviti određene logističke probleme Avdiću. Ali će mu sve ovo zauzvrat dodatno podići rejting i osnažiti utjecaj.
Avdo Avdić nije dobio Večernjakov pečat, niti ga je Američka ambasada u Sarajevu proglasila herojem mjeseca, ali mu je Plenkovićeva vlada uvela zabranu vredniju od bilo kakvog priznanja. Hrvatska vlada sada mora i sama da trpi posljedice svojih poteza. Publiku će u BiH, ali i šire, još više zanimati šta ima da kaže novinar kojeg se vlada jedne Hrvatske plaši u toj mjeri da mu uvodi zabrane.
Novinar sa stavom
Avdo Avdić nije novinar bez političkog stava. Niti se dobar novinar prepoznaje po tome što ne podržava nikog. Dobri novinari uglavnom nisu neutralni. Imaju svoje pro i contra.
Urednički odbor New York Timesa je, prije godinu dana, podržao Kamalu Harris na predsjedničkim izborima. Već deceniju su otvoreni neprijatelji Donalda Trumpa i stoga pristrasni u korist Demokratske stranke. Ali ne usuđuju ući u sukob za izraelskim lobijem. Štaviše, po mnogim ocjenama i sami pripadaju tom lobiju.
S druge strane, Tucker Carlson je govorio na predizbornom skupu Donalda Trumpa, smatra se sudionikom pokreta MAGA, ali se usudio učiniti ono što decenijama niko nije smio na američkoj medijskoj sceni: ušao je u otvoreni sukob sa izraelskim lobijem i time pokazao nezapamćenu novinarsku hrabrost.
Avdu Avdića vlast u Federaciji, kao i ona u Hrvatskoj, prepoznaje kao novinara pristrasnog u korist federalne opozicije, koju predvode SDA i DF. Razlog tome je što je većina njegovih priloga usmjerena protiv Trojke (naročito od njenog dolaska na vlast). Unutar same opozicije, konkretno u SDA i SBiH, prepoznaju ga kao pristrasnog u korist DF-a.
Ali ništa od toga ne dovodi u pitanje činjenicu da je Avdo Avdić najznačajniji istraživački novinar u BiH. Kako rekoh, dobar novinar se ne prepoznaje po tome što nema politički stav, već, sasvim suprotno, po tome što ga ima. Dakle, Avdić ima svoj stav, ne određuje mu ga ova ili ona stranka, ova ili ona ambasada, Hrvatska ili Srbija itd.
Osim stava, dobar novinar ima bitnu informaciju, a Avdić je, radi informacije, išao glavom tamo gdje mnogi od nas nisu smjeli ni nogom. Već godinama piše o vladarima sarajevskog podzemlja, narkokartelima, lovio je ratne zločince itd. Vjerovati da će ga zabrana ulaska u Hrvatsku pokolebati više je nego smiješno.
Također, ako hrvatske vlasti zabranom Avdiću žele zastrašiti sve one koji misle kao Avdo, onda uopće ne poznaju ovaj narod, kojem je inat osnovna osobina. Stoga, bilo kakav pritisak iz Hrvatske ne samo da neće smanjiti otpor prema reformi Izbornog zakona, već će ga čak pojačati.
Ranko i Rajko
Hrvatska novinska agencija (HINA) je u izvještaju o ovom slučaju, umjesto da stane u zaštitu kolege novinara, predstavila Avdića kao “bliskog oporbenoj SDA, ali i policijskim i obavještajnim strukturama”.
Navedena ocjena se uklapa u narativ da Avdić nije novinar a koji je, u proteklom periodu, kreiran u svrhu opravdanja njegovog progona. Tako je HINA, čije dopisništvo u Sarajevu vodi Ranko Mavrak, zauzela isto stajalište u ovom slučaju, kao i poznati ekstremista Rajko Vasić: Avdić nije novinar.
Dakle, Mavrak, koji u tri decenije svoje novinarske karijere nije objavio priču vrijednu pažnje, a uz to se nalazi na platnom spisku hrvatske vlade, dopušta da se u izvještaju HINA-e sugeriše kako Avdić nije novinar, što onda znači da je zabranom dobio šta je zaslužio. Da nije licemjerno, bilo bi samo besramno, a ovako je oboje.
U svakom slučaju, za razliku od HINA-e, Mavraka, Vasića i drugih koji su stali uz progonitelje, s Avdićem se solidarisalo udruženje BH Novinari, zatim mreža Safe Journalists, a Evropska federacija novinara je jutros pozvala Vladu Hrvatske da saopći razloge zabrane. Podršku Avdiću su izrazila poznata imena bh. novinarstva, uključujući i one, poput Duške Jurišić i Bakira Hadžiomerovića, koji već duže vrijeme ne kriju svoje neslaganje s njegovim stajalištima. Ali neslaganje je jedno, a zabrane su drugo.
U izjavi za !Odgovor Avdić je izrazio razočarenje zbog toga što novinarska udruženja iz Hrvatske nisu stala u njegovu zaštitu. Poređenja radi, Nezavisno udruženje novinara Srbije podijelilo je na svojoj stranici izjavu mreže Safe Journalists u kojoj se izražava zabrinutost zbog poteza hrvatskih vlasti. Hrvatsko novinarsko društvo šuti. Time je sve reklo.
Odgovor.ba
