Na današnjem sastanku hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i delegacije Federacije BiH koji je održan u Banski dvorima u Zagrebu, razgovaralo se izgradnji Južne plinske interkonekcije. Uprkos tome što je u pitanju međudržavni projekat, predstavnici Trojke i HDZ-a, poslali su federalnu delegaciju, potpuno zanemarujući državne nadležnosti, zakone i Ustav BiH, po kojima je Predsjedništvo BiH zaduženo za takve aktivnosti.
Federalnu delegaciju činili su predsjednica entiteta Lidija Bradara, ministar finansija Toni Kraljević, ministrica prometa i komunikacija Andrijana Katić i ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić. Prvobitno su sastanku trebali prisustvovati, ispred Federacije BiH, Bradara i premijer Nermin Nikšić, a kako je ranije bilo saopšteno iz Vlade Hrvatske.
“Razgovarali smo i o realizaciji projekta Južne plinske interkonekcije, koji Vlada Hrvatske podupire, a koji je osobito važan za energetsku neovisnost BiH”, napisao je Plenković po završetku sastanka na svom X profilu.
Dodatno, hrvatski premijer je naveo da se razgovaralo o nizu drugih tema, kao što je izgradnja Koridora Vc, graničnim prelazima, Naftnim terminalima FBiH u luci Ploče. Potpuno je jasno da je osnovna tema bila izgradnja gasovoda, naročito u perspektivi inteziviranja pregovora unutar same Federacije BiH između koalicionih partnera i predstavnika američke ambasade, koji, makar u smislu vidljivih zakonskih rješenje, nisu okončani.
Hrvatska strana nastoji progurati rješenje po kojem bi vlasništvo nad kompanijom koja će finansirati, izgraditi i upravljati gasovodom imaju hrvatske kompanije s udjelom od 66 posto.
Prije nego je i postignut unutrašnji dogovor federalni ministri su mimo državnih zakona otišli u Zagreb da pregovaraju o gasovodu, za što uopšte nisu ovlašteni. U tom smislu postoji jasan zakonski okvir, od pokretanja inicijative, njenog usvajanja u Vijeću ministara do pokretanja pregovora i formiranja delegacije koja će voditi pregovore od strane Predsjedništva BiH.
Zakonski okvir
Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora propisana je je procedura zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora i druge radnje u vezi s međunarodnim ugovorima koje zaključuje Bosna i Hercegovina.
“Inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora mogu dati institucije Bosne i Hercegovine, entiteti, kantoni i druge regionalne i lokalne zajednice, te preduzeća, ustanove, nevladine organizacije i druga pravna lica iz područja svoga djelovanja. Inicijativa iz stava 1. ovog člana dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine preko ministarstva Bosne i Hercegovine u čiji djelokrug rada spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom. Kada nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine ocijeni da je inicijativa iz stava 1. ovog člana opravdana, dostavlja je Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa nacrtom prijedloga za pokretanje postupka i osnovom za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora čiji je sastavni dio osnova iz stava 3. ovog člana”, navedeno je u ovom Zakonu.
Inicijativu za zaključivanje sporazuma sa Hrvatskom trebalo bi prvo dostaviti Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ako MVTEO ocijeni da je projekat opravdan, materijali se dostavljaju Vijeću ministara koje usvaja prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora.
Odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora, u skladu sa članom 6 ovog Zakona, donosi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. U pregovorima za zaključivanje međunarodnog ugovora Bosnu i Hercegovinu zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, po njegovom ovlaštenju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Nakon završenih pregovora delegacija za pregovore Bosne i Hercegovine dostavlja Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o pregovorima, a Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine i tekst međunarodnog ugovora. Predsjedništvo BiH, potom, donosi odluku o potpisivanju sporazuma sa usaglašenim tekstom. Nakon toga ide ratifikacija sporazuma. Sporazum ratifikuju oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Na kraju sve, opet, ide u Predsjedništvo BiH koje odlučuje o ratifikaciji međunarodnog ugovora.
Ponižavajući format
Sve to je današnjim zvaničnim sastankom zanemareno odlukom Vlade Federacije BiH da razgovara sa Plenkovićem o gasovodu i prije nego je država i formirala delegaciju koja bi vodila pregovore. Kada sve to na trenutak zanemarimo, čak i nametnuti format, po kojem je prvobitno zamišljeno da sastanku prisustvuju istovremeni Nikšić i Bradara je ponižavajući, kao i onaj koji je naknadno osmišljen, iz kojeh se jasno nazire intencija organizatora.
Ako postoji unutrašnji dogovor u Federaciji BiH i državi, nema potrebe da se kreira atmosfera da sastancima sa stranim zvaničnicima prisustvuju predstavnici naroda, a ne predstavnici entiteta/države. U tom smislu sastanak je mogla voditi sama Bradara ili ako ona nije u mogućnosti Nikšić, ili možda Lakić ili bilo ko drugi ko bi predstavljao državu. Ako postoji gotovo rješenje nije bitno uopšte ko će sjediti sa Plenkovićem. Ukoliko ne postoji, onda sastanak nije trebalo ni održati, jer se za njega, koliko vidimo, uslovi nisu ni stekli.
Susret je više ličio sastanku predstavnika tri kompanije, Plinacro-a, Elektroprivrede HZ HB i BH Gasa, koje bi u zamišljenom rješenju Dragana Čovića u jednakom omjeru, dobile vlasništvo nad budućom kompanijom koja bi vodila projekat, nego sastanku zvaničnika dvije susjedne zemlje.
