Tri mjeseca uoči početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu članovi Predsjedništva RBiH Nikola Koljević (SDS) i Franjo Boras (HDZ) iniciraju historijski sastanak sa predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom, koji se održao u Zagrebu 8. januara 1992. godine s ciljem podjele BiH. Kao prepreku vlastitom planu da konfederalizuju BiH, podjelom na tri države, vidjeli su koncept njenog građanskog suvereniteta.
Sastanku prisustvuju i predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka Hrvatske Josip Manolić, potpredsjednik Vlade Hrvatske Milan Ramljak, hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak, savjetnik hrvatskog predsjednika Zvonko Lerotić i predstojnik Ureda predsjednika Hrvatske Hrvoje Šarinić.
U uvodnom izlaganju Koljević predlaže preseljenje stanovništva da bi se došlo do zacrtanog cilja formiranja tri države.
“Ako hoćete da se ljudi ne sukobljavaju, ili da se stvara povjerenje među njima, morate ih prvo razdvojiti”.
Tuđman se složio istakavši da povijest pokazuje da je “razmjena pučanstva” prihvatljiva ideja.
Uprkos tome što postoji saglasnost prisutnih da je BiH potrebno podijeliti na tri države, kroz razgovor se provlači shvatanje da pravni okvir Republike BiH takve “zahvate” ne omogućava što dalje širi diskusiju kako “doskočiti” takvoj prepreci.
Koljević ističe da suverenost u tako zamišljenoj konfederalnoj državi mora ležati na tri naroda, a ne na građanima RBiH.
Zatim se uključuje Boras.
“Ovdje se samo radi o tome na koji način pojam suverenosti koji Muslimani sebi pripisuju u prvom smislu i prebacuju na Bosnu i Hercegovinu, kako da se on na legitiman i na legalan način prenese na tri zajednice. To je dakle političko i pravno pitanje”.
Koljević priznaje da “problem” nije tako lako riješiv.
“Mi smo film vrtili danima, da ne kažemo noćima, i znate da je pravno komplikovan”.
“Svi mi njega vrtimo”, odgovoriće Manolić.
Da bi oslikao dubinu “problema” Koljević se Tuđmanu žali da on, makar u teoriji, iako Srbin u Predsjedništvu nije predstavnik srpskog naroda, odnosno da ga kao takvog nije prepoznavao Izborni zakon.
“Mi smo dva Hrvata i dva Srbina u Predsjedništvu koji su slučajno ali ne po logici izbornog zakona, predstavnici hrvatskog i srpskog naroda, jer za nas su glasali i Srbi i Hrvati i Muslimani. Sutra se može praviti politička manipulacija ako mi to ne obezbjedimo da Muslimani izaberu onog Hrvata koji njima odgovara, koji zapravo nije pravi predstavnik hrvatskog naroda i da izaberu takvog Srbina, to nije uredu”, kazao je Koljević.
“Imamo gorka iskustva koja su dovela do toga”, odgovorit će Tuđman.
Tuđmanov savjetnik Lerotić se uključuje sa shvatanjem da Bošnjake treba prisliti.
“To ste vi već napravili, tj. sutra će to napraviti sa proglašenjem Srpske republike Bosne i Hercegovine, ali bi se trebalo pripremiti da se taj problem suverenosti prebaci na izvorne svoje elemente, ako Muslimani hoće, ako neće, faktički ostaje suverenost samo na njima, zadnji…Priznanje Bosne i Hercegovine je faktično priznanje srpske države u Bosni i Hercegovini, hrvatske države u Bosni i Hercegovini koja se suvereno priključuje koliko hoće i kako hoće. Ovaj građanski princip Bosne i Hercegovine je ukinut. Ali ovaj još narodni nije konstituiran, sada ga treba objasniti. Onda će i Muslimani morati biti prisiljeni da nešto naprave, to je jasno”.
Boras ističe da Bošnjaci konfederaciju ne bi rado prihvatili.
“Pa čak nerado bi i čuli za ove razgovore večeras, ove naše, da. Ona njihova koncepcija na čelu sa Alijom, suverena Bosna i Hercegovina kao građanska država, i samim tim bi oni, i što je profesor Koljević već naglasio, željeli da na taj način osiguraju prevlast muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. I postupno zatiranje ova dva naroda, posebno hrvatskog, koji je u manjini tamo”, kazat će Boras.
On se u nastavku složio da Bošnjake treba dovesti pred “gotovo čin”, srpsko-hrvatskom saradnjom na implementaciji projekta podjele BiH.
“A, imamo već primjera za to. U mome Ljubuškom – u ljubuškoj općini je 8 posto Muslimana. A dobili su u diobi vlasti 25 posto. I nisu zadovoljni s time. Nisu s tim zadovoljni. Isti je slučaj, manje – više gdje su god oni u manjini, u odnosu na hrvatski narod. Tu je još gore. A, to ukazuje na ovo upravo što smo konstatirali. Prema tome, oni se neće obradovati ovim razgovorima, ali moramo ih dovesti pred gotov čin, upravno jednim povjerenjem, koje moramo istovremeno graditi između ova dva naroda”.
