Danas počinje suđenje u predmetu “Raspiratori” i kako god ovaj slučaj okonča, nabavka stotinu respiratora iz Kine ostat će simbol korupcije. Šestero sudija, troje u prvostepenom vijeću i troje u apelacionom, i cjelokupna javnost kojoj je omogućen živi prijenos, moći će procijeniti da li je federalni premijer Fadil Novalić kriv što je u doba pandemije, u teškim okolnostima, a sumnjivim metodama nabavio respiratore. Istina, javnost je već davno presudila u ovom slučaju, ali sada je na redu Sud BiH.
Bit će danas mnogo tekstova u kojima će kolege hronološki podsjećati na ovaj slučaj i zato mislim da nema potrebe da i ja trošim svoj prostor u ovoj kolumni na pojašnjavanje onoga što je svima, manje-više, jasno.
Da li je Fadil Novalić danas trebao biti u sudnici Suda BiH? Iskreno, ne znam odgovor na to pitanje, ali znam da je federalni premijer barem tri puta prije slučaja Respiratori trebao završiti na optuženičkoj klupi. Prvi put kada je naumio od svoje kćerke kupiti zgradu za potrebe BH Pošte i kada je sve to objasnio rečenicom da je Ada Novalić u ovom slučaju samo bila “imalac dokumentacije”. Drugi put kada je, trgujući uticajem, svoju kćerku, bez referenci i konkursa, zaposlio u Finansijsko-informatičkoj agenciji. I treći put kada je njegova privatna firma sklapala poslove sa firmama namjenske industrije koje su bile u vlasništvu Federacije kojom je upravljao on. Da je u bilo kojem od ova tri slučaja Fadil Novalić uhapšen i pritvoren, moglo bi se reći da je pravosuđe započelo obračun sa kriminalom na najvišem nivou.
Ali vratimo se slučaju “Respiratori”.
Da je po istim uslovima, na isti način i iste respiratore nabavila neka “priznata” firma koja se bavi medicinskom opremom, afere “Respiratori” ne bi bilo. Jer te isti priznate firme, u saradnji sa federalnim i kantonalnim zvaničnicima iz oblasti zdravstva, decenijama nesmetano pustoše budžete nabavljajući robu mnogo skuplju od kvarljivih respiratora iz Kine. Možete li se sjetiti ijednog slučaja u kojem je procesuirana dvodecenijska korupcija u oblasti nabavki medicinske opreme i lijekova? Pratim dugo pravosuđe, ali ne uspijevam da se sjetim. “Srebrna malina” nabavlja respiratore. Ako ćemo iskreno, kada pročitate ovakvu rečenicu, spremni ste akterima ovog posla, ne čitajući uopće dokumentaciju, dodijeliti po deset godina robije. No, sud ne bi trebao da sudi kao javnost.
Od trenutka kada su novinari uradili svoj posao objavom informacije o nabavki respiratora, Tužilaštvo BiH je preuzelo “uredničku” palicu. Istraga je, poput suđenja, vođena uživo. Postupajući tužioci i brat svjedok-pokajnik imali su obezbijeđen medijski prostor u kojem su plasirali i prezentirali informacije onako kako njima odgovaraju. Druga strana nije imala nikakve šanse. I svako ko je pokušao biti koliko-toliko razuman, bio bi proglašen zaštitnikom kriminalaca i režimskim čovjekom. Javnost je, rekosmo, već presudila. Što je razumljivo. Jednostavno, ne postoji logično objašnjenje zašto je Fadil Novalić izabrao Fikreta i njegovu “Malinu” za nabavku respiratora. Činjenice, prosto, u ovakvim slučajevima nisu bitne. I to je bila šansa za brojne poduzetnike iz oblasti namjenske industrije, političare, špijune i tužioce da se obračunaju da Novalićem i misterioznom “N.N.” ženskom osobom čije je poruke Oslobođenje objavilo još one noći kada se razmatralo određivanje pritvora federalnom premijeru. A kada je velika buka, činjenice niko ne čuje.
Sud BiH, barem bi tako trebalo, u razmatranje može uzeti samo činjenice. I možda je, zato, za ovaj slučaj bitna odluka rukovodstva Suda da suđenje u predmetu Respiratori uživo prenosi. Ne zbog javnosti, koja je već presudila, već zbog pravde i pravosuđa. Danas, rekoh, počinje suđenje Fadilu Novaliću i drugima. Sa barem pet godina zakašnjenja. Samo, možda, u pogrešnom predmetu. I sa pogrešnim motivima bh. pravosuđa.
