Srbija i Hrvatska se o malo čemu mogu složiti.
Ali kada su velikodržavne aspiracije u pitanju, tu složnost odavno postoji!
I Beograd i Zagreb tu odlično funkcioniraju.
To se vidjelo i jučer, tokom posjete premijera Kosova Albina Kurtija Bosni i Hercegovini.
Dok se on sastajao sa zvaničnicima u Sarajevu, Banju Luku je “hodočastio” Andrej Plenković, premijer Hrvatske.
Glavni “event” bio mu je sastanak s Miloradom Dodikom.
Koliko je taj događaj imao “nivo” moglo se vidjeti i u momentima kada je premijer Hrvatske (NIKAKO HRVATSKI PREMIJER, KAKO GLUPANI U BH. MEDIJIMA STALNO ISTIČU!) odgovarao na novinarska pitanja, a Dodik mu upadao u riječ šegačeći se s novinarima.
Je li Plenković htio zasjeniti posjetu Kurtija Sarajevu nije ni bitno. A nije ni uspio!
Upada u oči da hrvatski predstavnici vlasti nisu imali susrete s premijerom Kosova.
Oni to mogu objasniti “prethodno preuzetim obavezama” i naredbom Dragana Čovića da se svi “nacrtaju” u Banjoj Luci. I bili su tamo. Kao statisti.
Hrvatska se više ni ne truditi sakriti velikodržavne aspiracije. I ambicije da šefuje u regionu.
Dok se busa u prsa da je “veliki prijatelj Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu”, ona sasvim jasno stavlja do znanja kako ne samo to putovanje, koje još formalno nije ni počelo, treba izgledati – onako kako kaže Dragan Čović.
A on je odavno u bratskom zagrljaju s Miloradom Dodikom.
I jako mu je drago odletiti do Aleksandra Vučića.
Aspiracije Hrvatske ne trpi samo Bosna i Hercegovina.
Hrvatska je na putu da efektivno blokira put Crne Gore u EU.
I to će se desiti.
Zvanični Zagreb ima i izgovor – nekakvu deklaraciju usvojenu u Skupštini Crne Gore.
A ona je napisana u Beogradu.
O čemu je Srbija blagovremeno i detaljno izvijestila Hrvatsku.
Crna Gora predvodnica je evropskog puta država zapadnog Balkana.
Ona bi trebala i formalno zatvoriti sva poglavlja, nakon čega slijedi proces prijema.
Da Crna Gora uđe u EU prije Srbije!? To je šamarčina Beogradu teža i od samog izlaska iz nekadašnje Savezne Jugoslavije – krnje tvorevine u kojoj je Crna Gora, kao “mlađi konstituent” tavorila 20-ak godina.
Na ulazak ove države u EU prije Srbije ne gleda blagonaklono Viktor Orban.
I on je već upozorio Brisel da to neće dopustiti.
To što Srbija nazaduje na svom evropskom putu, nije ga briga. Nazaduje i Mađarska! Ali je u EU! Jeste da trpi sankcije Brisela, ali je u EU!
No, Orban se nema “za šta uhvatiti” (u Crnoj Gori ne živi “mađarskog življa mnogo”, da parafraziramo osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Ali ima Hrvatska!
Ona će s zadovoljstvom odraditi prljavi posao Vučića i Orbana.
Da nije tako, ta imbecilna rezolucija mogla bi se iskoristiti sasvim suprotno – za dodatno ubrzanje ulaska Crne Gore u EU.
Da nema dila Beograda i Zagreba, Hrvatska bi baš time adekvatno odgovorila na provokacije Beograda. Jer, ulazak Crne Gore u EU, kako već napisasmo, bila bi i treba biti zaslužena šamarčina zvaničnom Beogradu!
Ovako, Plenković radi za Beograd, nadajući se da će mu u krilo pasti barem polovina Bosne, a i poveći komad Hercegovine.
Jes da će time rakete Srbije opet biti nadomak Zagreba, ali stvaranje “velike Hrvatske” mu djeluje primamljivije.
O ratu s Beogradom će razmišljati kasnije…
Politički.ba
