Znate li, o, vi koji ste na rubu orgazma zbog toga što je Andrej Plenković postao kosponzor rezolucije o Srebrenici, ko je Marko Maka Radić?
Maka je bio “glavni” u logoru Vojno u Mostaru. Logor Vojno je osnovalo rukovodstvo Herceg-Bosne. Samo u jednoj “sobi” tog logora, svjedočila je Mostarka Saja Čorić, bilo je zatočeno petnaestero djece i i 21 žena.
“Zločini u logoru Vojno su bili toliko monstruozni da su čak i živi ljudi zakopavani, a na desetine žena je seksualno zlostavljano u Vojnom”, svjedočila je Saja Ćorić kolegi Faruku Veleu.
Kasnije je sve isto ponovila pred Sudom BiH koji će, potom, 2011. godine Maku Radića osuditi na 21 godinu robije. Pet godina kasnije Andrej Plenković postaje hrvatski premijer, a dvije godine nakon preuzimanja mandata službeni Zagreb “uslišava” molbu Make Radića te ga, u koordinaciji sa HDZ-ovcima iz BiH, prebacuje na izdržavanje kazne u Hrvatsku. Iste godine, 2018., hrvatsko pravosuđe pušta Maku Radića na slobodu, iako je,prema presudi iz BiH, trebao biti oslobođen tek 2027. godine.
Tako je Plenkovićeva Vlada kosponzorirala puštanje na slobodu presuđenog ratnog zločinca.
Ali, šta znaju hercegovački Bošnjaci iz logora Vojno. Plenkovićeva Hrvatska je prijatelj Bosne i Hercegovine jer Andrej Plenković oštro osuđuje genocid u Srebrenici počinjen pod formalnom komandom Republike Srpske, a pod suštinskom kontrolom Beograda. Plus, Hrvatska je kosponzor pravno beznačajne rezolucije UN-a kojom se, eto, cijeli Balkan zabavlja posljednja dva-tri mjeseca.
Sjećate li se, o vi koji ste na “na izvoru” i koji pristajete biti hrvatsko cvieće, onog 29. novembra 2017. godine kada je Haški sud presudio “šestorku” Herceg-Bosne, utvrdivši da je to bio udruženi zločinački pothvat sa službenim Zagrebom na čelu. Odnosno sa Franjom Tuđmanom na vrhu. Tog dana će osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak u Haškoj sudnici popiti otrov i postati “mučenik” u očima sljedbenika Herceg-Bosne.
“Reagirao sam izrazito emotivno. Izuzetno nam je žao. Praljkov čin pokazuje toliki stupanj uvjerenosti da je sve ono što je radio dobro za hrvatski narod “, kazao je hrvatski premijer Andrej Plenković.
Poslije toga će dodati da je “politikom Franje Tuđmana omogućen mir u BiH”, te da će “povijesna istina pokazat će da je Hrvatska uvijek bila ona koja je stajala uz BiH kao što to radi i danas”.
Evo šta piše u sažetku presude Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, kao čelnicima Herceg-Bosne.
“U jutarnjim satima 23. oktobra 1993. godine oružane snage HVO-a su krenule u napad na selo Stupni Do. Vojnici specijalnih jedinica “Maturice” i “Apostoli” silovali su i seksualno zlostavljali tri žene iz sela. Također su tijekom napada ubili 36 osoba, među kojima i troje djece uzrasta 13, 8 i 3 godine, Selo je u potpunosti razoreno, a mještanima oduzeta imovina. Sudsko vijeće je većinom glasova utvrdilo da je sukob HVO-a i Armije RBiH tijekom ovog razdoblja bio međunarodni sukob. Iz dokaza se vidi da su se snage Hrvatske vojske borile zajedno s pripadnicima HVO-a protiv Armije RBiH, a da je Republika Hrvatska vršila opću kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima naprije Hrvatske zajednice, a kasnije Hrvatske republike Herceg Bosne. Vijeće je većinom glasova utvrdilo da je postojao udruženi zločinački pothvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelomično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine”, navedeno je u presudi Haškog tribunala.
Evo još jednog citata iz sažetka haške presude.
“Već u decembru 1991. ĉlanovi rukovodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (među kojima je Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice, a potom Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i ĉelnici Hrvatske (među kojima je Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske) ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja, to jest za uspostavljanje hrvatskog entiteta kakav sam maloĉas opisao, neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskog zajednici Herceg-Bosni. U najmanju ruku od kraja oktobra 1992., Prlić, Stojić, Petković i Praljak znali su da je ostvarivanje ovog cilja u suprotnosti sa mirovnim pregovorima koji su se vodili u Ženevi i da podrazumijeva premještanje muslimanskog stanovništva izvan teritorije Herceg-Bosne. Vijeće je smatralo da brojni zloĉini koje su snage HVO-a poĉinile nad Muslimanima od januara 1993. do aprila 1994. uglavnom ukazuju na oĉevidan obrazac ponašanja. U većini sluĉajeva, zloĉine nije nasumice poĉinila šaĉica nediscipliniranih vojnika. Naprotiv, zloĉini su bili ishod plana koji su pripremili uĉesnici u UZP-u kako bi otjerali muslimansko stanovništvo iz Herceg-Bosne”.
A evo šta Andrej Plenković govorio o ovoj presudi.
“Nezadovoljni smo s ovom presudom. Hrvatski narod je konstitutivan u BiH i ima svoja prava. Dio presude koji se odnosi na neuvažavanje žalbi šestorice neutemeljen i kosi se sa povijesnom istinom. Svi oni koji su živjeli taj period znaju na koji način je izvršena agresija i otkud je dolazila. U političkom smislu takav segment tumačenja drugostupanjske presude je neprihvatljiv. Vlada će razmotriti pravne mehanizme kako bi osporila navode iz današnje presude”, kazao je Plenković 29.11. 2017. godine.
Ali šta znaju Bošnjaci iz Vareša i srednje Bosne. Bitno je da je Andrej Plenković odlučio da bude kosponzor rezolucije o Srebrenici kojom se svijetu predlaže da se sjeća genocida počinjenog u “zaštićenoj zoni UN-a”. Zaštićenoj rezolucijom UN-a.
