Ušli smo u posljednju predizbornu sedmicu i oni koji vole fudbalski rječnik rekli bi da je nekima već voda u ušima. Drugi pak primjećuju sve evidentniju eskalaciju (dobro)susjedskih interesa za oktobarske rezultate u Bosni i Hercegovini, no moram priznati da su meni – za razliku od onih koji pomno traže svako slovo na koje će se nakačiti – zanimljiva bila dva događaja, koja na prvi pogled i nisu baš u direktnoj (ko)relaciji s nama. Prvi se zbio u Londonu, na posljednjem ispraćaju britanske kraljice Elizabete Druge.
Nije da nema, ali …
Na svom Twitteru The Guardian je objavio fotku: u gro planu su Emmanuel Macron sa suprugom Brigitte, a iza njih Zoran i Sanja (Musić) Milanović, no u potpisu je samo francuski predsjednički par. Milanović se zaista doima kao bodyguard Macronovih, a kako je svojim nastupima uspio dobrano obrukati zemlju koja ga je izabrala za predsjednika, ne treba se čuditi što ga vodeći svjetski mediji upravo tako i tretiraju.
Kolege iz zapadnog susjedstva pokušale su tweet minimizirati fokusirajući se na “kraljevski izgled” i držanje sveučilišne profesorice, u javnosti zapamćene i po skandalu sa interveniranjem za bolje ocjene predsjedničkog sina, no fotka je izazvala veliki interes na Balkanu, mada nije baš najjasnije jesmo li naučili lekciju da uvrede Bodyguarda ubuduće ignoriramo. Drugi se događaj zbio uživo, ali kako smo mi epski narodi, u predaji je napravio doseg veći nego i društvene mreže: visoka dužnosnica u Vladi Srbije je, kaže priča, kolegama iz entitetske vlasti Republike Srpske s radošću čestitala žensko osvajanje izbora! Navodno se Željka Cvijanović, inače kandidatkinja za članicu Predsjedništva BiH, kiselo nasmiješila, shvaćajući da nije samo riječ o njoj već i o nadanjima da će Jelena Trivić iz PDP-a postati nova predsjednica RS-a.
Gdje su zapravo žene u Bosni i Hercegovini, osim što su – na izričiti zahtjev OSCE-a – postale obavezne na drugom mjestu partijskih lista? Nije da ih nema, mada se ponekad doima da su militantnije od svojih kolega, valjda zbog potrebe da se dokažu partijskim šefovima koji na ovim našim prostorima uzgajaju putinovske modele vladanja. Zbog toga je, recimo, kampanja za članicu Predsjedništva BiH HDZ-ove kandidatkinje Borjane Krišto potpuno u sjeni Dragana Čovića. Obično on govori, ona se smješka, da ne kažem da su čak i u posjetu Marini Pendeš išli zajedno, baš kao da ne postoji niti jedna aktivnost koju lider HDZ-a može zajedničkoj kandidatkinji HNS-a povjeriti da je samostalno obavi. A upravo je Marina Pendeš dobar primjer istrajnog angažmana i posvećenosti poslu, ne smije se zaboraviti njezino aktivno zalaganje za Oružane snage BiH i NATO-put koji, ruku na srce, i nije baš uvijek po volji samom vrhu njezine partije. Istina, motiv za kampanju, koje i nema, treba tražiti u hrvatskim medijima koji sve glasnije objašnjavaju da bi – ako slučajno Krišto pobijedi – pomrsila sve račune HDZ-a i HNS-a u zahtjevima za izmjenama izbornog zakonodavstva BiH.
I već pominjana Cvijanović je u sjeni lidera svoje partije Milorada Dodika, no aktuelna predsjednica RS-a i SNSD u biračkom tijelu navodno bilježe dobar rejting i puno bolje stoje nego sam Dodik. Možda je to i razumljivo jer kada lider SNSD-a govori o svojoj suradnici, koristi se obično podacima i argumentima, a kada krene pričati o sebi, to već postaje epopeja (samo)divljenja i pobrajanja obećanja u koja je sve teže povjerovati. Za razliku od njega, mlada nada PDP-a Jelena Trivić vodi modernu kampanju, sažetih poruka, koliko se god one nekom (ne) sviđale, obraćajući se svakoj ciljnoj skupini direktno i precizno. Borcima VRS-a je prije koji dan poručila: “Branili ste i odbranili otadžbinu. Podizali i školovali čestitu djecu. Dok ste vi krvarili za otadžbinu, neki su se bogatili. Djeca su pobjegla od nesposobnog režima, ostali ste sami. Ovo nije Republika Srpska za koju ste se borili”, pa valjda nikom više nije pretjerano iznenađenje što joj ankete i dalje daju prednost. No, jedno su ankete, a drugo stvarnost biračkih mjesta na kojima dugogodišnji akteri u vlasti obično imaju i pokoji džoker u rukavu. Da u ovom blic ženskom osvrtu ne zaboravimo SDS koji je valjda i po aktuelnom rejtingu shvatio šta znači ženska energija: u prošlom mandatu SDS je na čelu parlamentarnog kluba imao Aleksandru Pandurević zahvaljujući kojoj je ostavljao znatno angažiraniji trag kako u parlamentarnom tako i u javnom životu.
Stranke sa sjedištem u Sarajevu ostale su vjerne tradicionalnom poimanju liderstva, pa i na ono malo skupova koje organiziraju dominiraju muškarci. Izuzetak je Naša stranka, čije su dame obilježile i ovaj mandatni period i tu zaista nije riječ samo o Sabini Ćudić već i o Mirjani Marinković Lepić, još aktuelnoj poslanici u Parlamentu BiH koja je – htjele to njezine muške kolege priznati ili ne – bila iznimno angažirana i pokazala tako vrlo plastično ciljeve svoje stranke. Na ovim listama Naša stranka se pojačala prof. dr. Enitom Nakaš, nesebično posvećenom obrazovanju mladih – do te mjere da je svojedobno, puno prije nego se i pominjala u politici, udžbenik koji je pripremila studentima poklonila u pdf izdanju. I bila ubjedljivo prva u BiH koja je to učinila. SDPBiH je nekada snagom i hrabrošću svojih članica umio napraviti razliku u odnosu na sve druge, ako to sa aktuelnom potpredsjednicom i nije slučaj ne treba biti prestrog, bit će da je gradonačelnici Sarajeva neko objasnio kako joj prioritet nisu politički stavovi, inače bismo makar jedan do sada čuli.
Stranke sa sjedištem u Sarajevu ostale su vjerne tradicionalnom poimanju liderstva, pa i na ono malo skupova koje organiziraju dominiraju muškarci. Izuzetak je Naša stranka, čije su dame obilježile i ovaj mandatni period i tu zaista nije riječ samo o Sabini Ćudić već i o Mirjani Marinković Lepić, još aktuelnoj poslanici u Parlamentu BiH koja je – htjele to njezine muške kolege priznati ili ne – bila iznimno angažirana i pokazala tako vrlo plastično ciljeve svoje stranke. Na ovim listama Naša stranka se pojačala prof. dr. Enitom Nakaš, nesebično posvećenom obrazovanju mladih – do te mjere da je svojedobno, puno prije nego se i pominjala u politici, udžbenik koji je pripremila studentima poklonila u pdf izdanju. I bila ubjedljivo prva u BiH koja je to učinila. SDPBiH je nekada snagom i hrabrošću svojih članica umio napraviti razliku u odnosu na sve druge, ako to sa aktuelnom potpredsjednicom i nije slučaj ne treba biti prestrog, bit će da je gradonačelnici Sarajeva neko objasnio kako joj prioritet nisu politički stavovi, inače bismo makar jedan do sada čuli.
Sviđalo se to liderima ili ne …
Djelima se nije proslavila, a da joj ne spominjem uvijek Kazane, ovaj put ću ostati samo na potpuno – iz ženskog ugla – nesuvisloj akciji protiv kratkih suknji. U SDA su odlučili da jednim udarcem obuhvate više muha: žensko lice ove stranke je ujedno supruga lidera partije i kandidata za člana Predsjedništva, direktorica KCUS-a i udarna pesnica kantonalne sarajevske liste. S obzirom na kampanju u kojoj mnogo više od same partije dominiraju bilbordi s prezimenom Izetbegović, jasno je da bračni par igra na emotivnu privrženost puka i još jasnije da su sve karte bacili na porodicu, a kako će se to odraziti na rejting stranke i kandidaturu lidera, ne zavisi samo od njih. Mada se nerijetko i sama gospođa supruga od srca smije dok poziva birače da glasaju za njezina muža. Narod i pravda, uza sve tradicionalne vrijednosti koje zagovaraju, u prvom timu imaju zapaženo žensko prisustvo koje se kali u Kantonalnoj skupštini Sarajeva, dok navodna Stranka za BiH – koja je nekad zaista imala jak ženski staf – danas sve svoje snage bazira na osobnom uspjehu lidera koji ne krije ambiciju da se sa cijelom partijom vrati pod matične SDA skute.
Kako god, izbori su pred nama i već sljedeći vikend suočit ćemo se sa njihovim rezultatima. I onim još važnijim što slijedi, formiranjem vlasti, što će nesumnjivo biti mnogo teži ispit za pobjednike i njihove pomagače. Ženska logika mogla bi doprinijeti konstruktivnijim rješenjima i baš zato je važno da žene više nisu puki participijenti na listama, već osobe koje imaju šta reći i učiniti. Sviđalo se to liderima ili ne.
