U Prijedoru su danas iz petnih žila navijači skandirali Ratku Mladiću.
To je onaj što je na doživotni zatvor osuđen u Hagu zbog ratnih zločina genocida, nehumanog postupanja, kršenja Ženevske konvencije… Izvan svake razumne sumnje Tribunal u Hagu osudio ga je na najtežu moguću kaznu.
I cijeli svijet je prihatio tu neporecivu činjenicu.
Osim (bosanskih) Srba. Za njih je on neupitni “heroj”, borac za “srpsku stvar”. Junak.
Na drugom kraju Bosne i Hercegovine, načelnik Neuma zaprijetio je da će srušiti jedinu džamiju u svojoj općini – onu u selu Rabrani. Kaže da “neke stvari” nisu urađene po zakonu.
Možda i nisu.
Da ostavimo po strani birokratske zavrzlame neumskih vlastodržaca. I hajmo prihvatiti da se sruši dio džamije koji je – eto – napravljen “mimo zakona”. Uz uslov da se poruše i drugi vjerski objekti ili simboli koji su napravljeni nelegalno. Poput – na primjer – velikog križa iznad Mostara.
Da vidimo toga ko će iz redova onih odakle dolazi i načelnik Neuma prihvatiti takav dogovor.
Nema ga! I neće ga za našeg života biti.
Svjedočimo sve vidljivijem frontalnom udaru na neka od osnovnih prava Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
U dijelovima gdje su manjina izloženi su sistemskoj diskriminaciji. Njihovo bistvovanje, makar bili i najbolji građani svojih lokalnih zajednica, iritirajuće je za ogromnu većinu. Naprosto, njima je krivo što “posao nije završen kako treba kad se moglo”. Odnosno, što nisu zatrti.
Glasovi iz tih većina koji upozoravaju da je takav narativ opasan i poguban sve su tiši i rjeđi.U frontalnom udaru sve se manje biraju sredstva.
Politički lider bosanskih Srba ne trepnuvši slaga da je Sarajevu izbrisalo ulicu Srđana Aleksića.
Od svih vajnih bošnjačkih političkih dika više nego šarenolikog spektra, uzvratila mu je samo gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić kratkim i jasnim demantijem.
Koliko je ljudi ne samo u Sarajevu, već i širom BiH vidjelo taj demantij? A koliko je ljudi odmah povjerovalo Dodiku i neće prihvatiti istinu da je opet slagao?! Ogromna većina!
Laž je postala temelj ne samo njegove politike.
Kada se nema suvislih argumenata za svoj nacistički narativ, laž postane prirodni odabir. Ona je pokriće istine da se, ovako ili onako, Bošnjake mora očistiti, eliminirati ili pokoriti. I time ukloniti “neevropski narod” sa evropskog tla.
Za Bošnjake u Prijedoru i Neumu, presuda je davno napisana.
I nema pravnog sistema tamo kojem se oni mogu obratiti i dobiti zaštitu svojih prava.
Niti ga je bilo.
A Prijedora i Neuma danas imamo na svakom ćošku. I možemo do besvijesti nabrajati – od ugovora s Islamskom zajednicom do uskraćivanja bošnjačkoj djeci u Liplju najosnovnijih ljudskih prava.
Nepravda je svakodnevica Bosne i Hercegovine.
Metastazirala je i kao nikad prije prijeti nestankom ove države. Na nju su izgleda svikli i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ili (ne)svjesno u svemu učestvuju ritualnim slijeganjem ramenima i traženjem izgovora za “krivcima na svim stranama”.
Bošnjački politički vrh nikada nije bio podjeljeniji. Lične ambicije i animoziteti su iznad svakog principa.
Stvara se vrlo opasno stanje.
