Ni 24 sata putovanja nisu dovoljna da stignete do zemljotresom najpogođenijih dijelova Turske. Sati čekanja u Istanbulu, pa onda spavanje u kargo centru aerodroma u Adani. Tri sata vožnje nas dijele od gradova u kojima spasioci iz ruševina pokušavaju izvući preživjele. A mrtvih je sve više. U momentu pisanja ovog teksta – 13 hiljada je potvrđenih smrti. Britanski The Economist piše da bi, prema nekim procjenama, ispod srušenih zgrada na jugu Turske i sjeveru Sirije moglo biti 180 hiljada zarobljenih ljudi.
Hiljade spasilaca iz cijelog svijeta pristiže u Tursku. I hiljade volontera iz Turske krenulo je ka srušenim gradovima. U avione koji iz Istanbula idu ka Adani, ulazi se kao u autobuse. Nije bitno šta piše na vašoj karti, bitno je da uhvatite bilo kakvo mjesto.
Jedan građevinski inženjer iz Istanbula dva dana je proveo na aerodromu čekajući ukrcavanje u neki od aviona koji lete za Adanu. I uspio je. Onda skoro tri sata čekanja da poletimo kroz snježnu mećavu. Do Adane smo stigli nakon sat i deset minuta leta. Onda smo, zbog gužve na aerodromu, kružili još pola sata.
Iskrcali smo malo prije ponoći. Spasioci sa Tajvana stigli su prije nas. Tu su i izviđači iz Libije, spazioci iz Rumunije, Španije, Južne Afrike, Saudijske Arabije… Spasilački psi iz Portugala su, nekad pred zoru, razbuduli su sve koji su uspjeli da zaspe. Oko 500 spasilaca iz cijelog svijeta čeka dalji raspored. Za to vrijeme volonteri dijele po sendvič i čašu supe.
Turski Afad (turska verzija bosanska civilne zaštite) je procijenio da bh. ekspedicija koju čine 42 pripadnika Federalne uprave Civilne zaštite i i 9 članova Gorske službe spasavanja Kantona Sarajevo bude raspoređena u Gaziantep. Za sada.
U svim ugostiteljskim objektima u Adani je tišina. Zapravo, cijela Turska tuguje.
Potresne slike, za sada, još samo vidimo na televiziji. Pripadnici Federalne uprave Civilne zaštite su, prije samo par mjeseci, baš u Turskoj bili na obuci za spašavanje u urbanim područjima pogođenim zemljotresom. Alden Ćesko i Miralem Žuga u Tursku su sa sobom poveli i pse za potragu. Ćesko je, zajedno sa svojom kerušom Askom, prije nekoliko godina u Vašingtonu dobio priznanje za najbolji tim (Pas i čovjek) u potrazi za minama. Ali Aske više nema. Sada su drugi kerovi i drugi zadaci.
Jedna grupa pripadnika FUCZ krenula je specijaliziranim vozilima. Konvoj čini deset vozila i njihov put će do Gaziantepa trajati 48 sati. I, onda počinje proces potrage. A zemlja još uvijek trese.
