Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava danas je odlučilo ponišiti prvobitnu presudu ovog suda u predmetu Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine kojom je utvrđeno da je Kovačeviću uskraćeno aktivno biračko pravo. Sud je danas donio suprotnu odluku i zaključio da Kovačević ne uživa status žrtve. Dvanaest sudija je podržalo takav zaključak, dok je pet bilo protiv.
Veliko vijeće nije još uvijek objavilo puni tekst presude, a što će biti učinjeno naknadno.
Podsjećamo, Sud je u augustu 2023. godine zaključio da je prekršeno aktivno biračko pravo Slavena Kovačevića koji se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih etničkih uslova koji se primenuju prilikom izbora delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ne može glasati za kandidate po svom izboru, kao što to ne može ni u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
U oktobru 2023. godine v.d. zastupnica BiH pri Evropskom sudu za ljudska prava, Jelena Cvijetić, podnijela je žalbu na presudu Kovačević. Vrijedno je podsjetiti da stranke Trojke nisu učinile dovoljno da spriječe takav korak, iako je legitimitet zastupnica BiH odavno bio upitan. V.d. agenticama je mandat produžavan više puta nego što je to po Zakonu o upravi BiH bilo dozvoljeno (član 55a).
Sud je 31. oktobra 2023. godine zatražio od Vijeća ministara da se izjasnio imaju li agentice legalnu i legitimnu akreditaciju. Iako se Vijeće ministara nije očitovalo, predsjedavajuća Krišto samoinicijativno je poslala dopis Sudu da agentice imaju legalnu akreditaciju.
Republika Hrvatska u oktobru 2024. godine dobila je dozvolu Suda da se uključi u slučaj. Agresivan pristup koji je zauzeo zvanični Zagreb ogledao se u tome da je premijer Andrej Plenković počeo javno osporavati sve dosadašnje presude Suda u Strazburu koje se donesene protiv BiH, nazvavši ih “fabrikovanim”.
U septembru 2024. godine u slučaj, samoinicijativno, uključio se i visoki predstavnik Christian Schmidt koji se angažovao posredstvom advokata u Londonu. On se obratio sudijama Velikog vijeća sa molbom da kao “treća strana” učestvuje u sudkom procesu što mu je u konačnici i odobreno.
Schmidt je lagao javnost da je pozvan od Suda i da će nastupiti nepristrasno.
On je u pismu, Sudu naveo da bi prvobitna presuda mogla dovesti do destabilizacije, a da Kovačević lično ruši Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Sve je istovremeno podržavao tadašnji američki ambasador Michael Murphy.
Nakon svega u novembru 2024. godine uslijedilo je saslušanje pred Sudom u Strazburu u kojem su potpuno sinhronizovano nastupili predstavnik OHR-a, srpsko-hrvatski blok u BiH kroz riječi bh. zastupnica i zastupnici Vlada Republike Hrvatske.
Oni su iskoristili svoje vrijeme da ubijede Veliko vijeće da je Kovačevič najveći problem Bosne i Hercegovine koji je aplikacijom namjerio započeti novi rat u zemlji.
Bila je to savršena sinhronizacija djelovanja tri uključena faktora. Dok je bh. agentica Monika Mijić potrošila vrijeme da dokaže da je Slaven Kovačević Hrvat, a agentica Hrvatske Štefica Stažnik optuživala aplikanta da zajedno sa Demokratskom frontom ima političku agendu uništenja pozicije konstitutivnih naroda, dotle je zastupnik OHR-a Timothz Otty “prijetio” sudijama “krhkom i osjetljivom” situacijom u BiH koja bi mogla dovesti do nestabilnosti spominjući rusku agresiju u Ukrajini.
U konačnici takav pristup, uz gotovo potpuno ignorisanje ovog slučaja od strane stranaka Trojke, doveo je do pada presude Kovačević protiv Bosne i Hercegovine.
