Denis Bećirović simbolično je na početku svog predsjedavanja Predsjedništvom Bosne i Hercegovine izabrao Brisel za prvu zvaničnu posjetu sa ciljem da, kako je kazao, pošalje poruku međunarodnim partnerima o jasnom strateškom opredjeljenju BiH za članstvo u NATO-u. Međutim, iako je u Brisel otputovao sa jasnom političkom i radnom agendom, stvari se nisu odvijale baš onako kako je Bećirović zamislio.
Kako saznaje Istraga iz izvora u kabinetu predsjedavajućeg Predsjedništva, Bećirović je uoči svoje posjete Briselu na sve načine pokušavao dogovoriti sastanak sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom, ili se barem fotografisati sa njim i onda to predstaviti javnosti kao zvanični susret sa prvim čovjekom Alijanse. U tome, ipak, nije uspio i umjesto Ruttea, sa njim se sastala zamjenica generalnog sekretara NATO-a Radmila Šekerinska. Nakon sastanka, Šekerinska je kratko izjavila da je imala “dobru razmjena mišljenja” sa Denisom Bećirovićem.
– Pozdravila sam pozitivan zamah i ohrabrila daljnje napore za unapređenje dijaloga i saradnje. Naša posvećenost stabilnosti, teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine je nepokolebljiva– navela je Šekerinska u šturom saopćenju na X-u.
U nastavku teksta donosimo detalje o tome šta se dešavalo iza zatvorenih vrata tokom sastanka Denisa Bećirovića i Radmile Šekerinske u Briselu.
Bećirović je prvo detaljno govorio o dosadašnjim aktivnostima Bosne i Hercegovine na putu ka NATO-u. Između ostalog, govorio je o usvajanju različitih programa reformi, učešću Oružanih snaga BiH u mirovnim misijama, povećanju izdvajanja za odbranu u posljednje tri godine, kao i o modernizaciji kroz nabavku nove opreme za Oružane snage. Naglasio je da su ispunjeni svi preduslovi za dobijanje poziva u članstvo, te ustvrdio da na “institucionalnom nivou” unutar BiH postoji saglasnost o pristupanju NATO-u, podsjetivši da su potrebni zakoni i propisi već ranije usvojeni uz učešće i političkih aktera iz Republike Srpske.
Naveo je i ankete koje pokazuju da više od dvije trećine građana BiH podržava ulazak u NATO. Govoreći o međunarodnoj dimenziji, osvrnuo se na Sjedinjene Američke Države i dokument usvojen prošle godine koji se odnosi na razvoj demokratije na Zapadnom Balkanu, u čijoj je izradi i sam učestvovao. Taj dokument predviđa američku podršku državama regiona koje još nisu članice NATO-a kako bi im se olakšao put ka pristupanju, što, kako je naveo Bećirović, potvrđuje da SAD i dalje podržavaju politiku proširenja Saveza.
U tom kontekstu, pozvao je Šekerinsku da se intenzivira saradnja sa BiH, uključujući slanje jasnih poruka da neće doći do sigurnosnog vakuuma u zemlji, kao i snažnu podršku teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH. Predložio je i izradu konkretne mape puta za postizanje interoperabilnosti sa NATO-om, te inicijativu da BiH dobije pozivno pismo za članstvo najkasnije do 2030. godine.
S druge strane, Radmila Šekerinska je pohvalila usvajanje dosadašnjih dokumenata, ali je naglasila da očekuje i pravovremeno usvajanje Programa reformi za 2026. godinu. Kao poželjan rok navela je održavanje sastanka Sjevernoatlantskog vijeća (NAC) sa predstavnicima BiH planiranog za 6. maj, ističući da se raduje tom susretu jer predstavlja priliku da saveznici iz NATO-a direktno čuju planove BiH za naredni period, kao i da procijene gdje mogu pružiti dodatnu podršku. Također je naglasila važnost isticanja postignutih rezultata, posebno realiziranih projekata u kojima je NATO imao značajnu ulogu, jer takvi primjeri ohrabruju saveznike da dodatno investiraju i angažuju se.
Međutim, govoreći o samom procesu članstva, zamjenica generalnog sekretara NATO-a pojasnila je da ključni koraci u tom smislu zavise od same države kandidatkinje. Šekerinska je jasno poručila kako je u institucijama BiH neophodno prvo osigurati unutrašnji konsenzus i uputiti formalni zahtjev za pristupanje NATO-u, a tek nakon dobijanja poziva slijedi zahtjevnija faza procesa.
Drugim riječima, i pored formalnog napretka koji Bosna i Hercegovina bilježi u saradnji sa NATO-om, ključna prepreka i dalje ostaje politička realnost unutar zemlje. Bez saglasnosti predstavnika vlasti iz Republike Srpske, proces pristupanja ne može preći iz tehničke u političku fazu, što praktično znači da svi dosadašnji koraci na tom putu imaju limitiran domet. Aktuelna vlast u RS-u ne samo da ne podržava članstvo u NATO-u, nego aktivno promoviše koncept vojne neutralnosti, često ga povezujući sa širim geopolitičkim opredjeljenjima i unutrašnjim političkim pozicioniranjem. Imajući u vidu jasne poruke iz Brisela da je unutrašnja saglasnost prvi i neizostavan korak ka formalnom zahtjevu za članstvo, malo je nade da će BiH dobiti pozivno pismo u skorije vrijeme.
Dakle, iako međunarodni partneri, uključujući Sjedinjene Američke Države, i dalje podržavaju proširenje NATO-a, stvarni tempo napretka BiH zavisit će gotovo isključivo od unutrašnjeg političkog dogovora. A takvog dogovora, za sada, nema ni na pomolu.
