Druže Tito, naše rosno cvijeće, pjevali su nekada SDP-ovci neumorno pokazujući odanost čak i pokojnom Maršalu, a kasnije i partiji. No, davno to bješe čak i prije onog teškog vakta u kojem su srpsko-hrvatski partizani odlučili da podijele Bosnu i Hercegovinu, a bosanski “vječni komunisti” umjesto organizovanja u ilegalu odlučili da se ugase i čekaju svoju sudbinu.
Nažalost, dopustili smo im da se iz te hibernacije tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata za Bosnu probude i izrastu u Socijaldemokratsku partiju. Kriminalnim i ko zna kakvim sve zakulisnim radnjama domogli su se višemilionske nekretninske vrijednosti, lažno se predstavljajući sljedbenicima Komunističke partije.
Od tada do danas Socijaldemokratska partija je u kontinuitetu politički crv u tijelu države Bosne i Hercegovine. Malo je toga što je SDP u nekoliko mandata vlasti na državnom i federalnom nivou uradila, a da nije ozbiljno ugrozilo opstojnost Bosne i Hercegovine, a posebno Bosanaca i Bošnjaka u njoj. Godine 2012. su partneru Miloradu Dodiku isporučili mogućnost da postepeno očisti entitet Rs od preostalog nesrpskog življa.
No, od jučer, 9. travnja 2025. godine politički je zadavljena Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. Udavio ju je predsjednik koji po svim gabaritima odgovara preostalom članstvu partije – izdajničkom članstvu – Nermin Nikšić. Zbog toga, umjesto pjesmica o Titu, SDP-ovci slobodno mogu pjevati:
Poglavniče, Mi smo tvoje cvijeće,
biće treći
a partije neće!
Jer kako drugačije objasniti gestu koja se jučer dogodila u Mostaru – kada je Nermin Nikšić, predsjednik stranke koja u imenu još uvijek nosi “socijaldemokratska”, stajao pred Draganom Čovićem kao đak pred razrednikom, skrušeno se izvinjavajući što se usudio, zamislite, “voditi borbu za plinsku jednakopravnost” građana? U zemlji u kojoj se majke Srebrenice svakodnevno suočavaju s poricanjem genocida, u kojoj se Bošnjaci u entitetu Rs tretiraju kao građani trećeg reda, u kojoj HDZ sistematski opstruira sve što miriše na građansku BiH – Nermin Nikšić smatra da je vrijeme za izvinjenje Draganu Čoviću.
Kažu: “Dabogda imao pa nemao”. Nikšić je imao šansu da se jednom u karijeri ponese državnički – i sve je bacio niz Neretvu. Na mostarskim kaldrmama, pred kamerama, kleknuo je ne samo pred HDZ-om, već i pred cijelom ideologijom aparthejda i etnonacionalne podjele BiH.
I dok Dragan Čović, sa sve čvršćim zagrljajem prema Beogradu i Zagrebu, strpljivo gradi svoj treći entitet, Nermin Nikšić mu nosi buket izvinjenja. Ali ne izvinjenja u ime SDP-a, već izvinjenja u ime svakog prevarenog glasača koji je mislio da glasa za jednakopravnost, a ne za koalicionu prostituciju.
A dok se prašina slegne, Bosanci promatraju kako se nekadašnji “branitelji pravde” pretvaraju u jesenje lišće koje vjetar nosi u zaborav. Nerminovo naslijeđe, umjesto spomenika, postaje upozorenje: ko s narodom igra dvostruku igru, na kraju sam sebe sahrani u tišinu. SDP-ovci, sada bez svog lažnog sjaja, ostaju samo uspomena na vrijeme kada su obećanja bila glasnija od djela, a Bosna, unatoč svemu, nastavlja svojim putem – ranjena, ali ne i slomljena.
I dok se 10. travnja 2025. budimo u danu pokajničkog cvijeća, nad Bosnom je ipaki tračak nade. Nestanak SDP-a kao političke sile ne znači kraj borbe, ali otvara prostor za one koji će, možda, iskrenije nositi težinu povjerenja naroda. Njihove stare parole blijede pred novim glasovima koji traže pravdu, a ne fotelje. I možda, samo možda, iz pepela ove propasti nikne nešto što Bosnu neće dijeliti, već je graditi – kamen po kamen, dan po dan.
Jer ovo nije više samo kapitulacija jedne stranke. Ovo je politički akt veleizdaje. Danas se, nakon scene iz Mostara, ne možemo više zavaravati da je SDP alternativa. Nije. Nermin Nikšić je svojim postupkom raskinuo i posljednju nit s idejom građanske, ravnopravne Bosne i Hercegovine. Ispostavilo se da nije problem samo u kadrovima – problem je u DNK-u stranke koja je odavno prestala biti ono što tvrdi da jeste.
SDP više nije lijevo. Nije ni centar. SDP je sada na koljenima, gledajući u cipele Dragana Čovića i čekajući da mu dozvoli da se digne. A građani? Oni kojima je SDP godinama prodavao priče o borbi protiv nacionalizma, danas mogu samo da upale svijeću na grobu jedne ideje.
Jer, evo zore, evo dana – nema više partizana. Ostali su samo tenderaši i klimoglavci.
(NAP)
