Na 1.023 eura bruto plate u Hrvatskoj za radnika ispod 30 godina, poslodavac na ruke radniku isplati 838,36 eura, dok u FBiH isplati 590 eura. Dakle radnik na istu bruto platu dobije gotovo 250 eura manje od radnika u Hrvatskoj. Ukoliko je radnik stariji od 30 godina, taj iznos razlike je nešto manji – oko 165 eura. Ovo je posljedica fiskalnog opterećenja na rad od 41,5% u FBiH odnosno činjenice da nemamo fiskalnih reformi. Čak je i entitet RS uspio uraditi nekakve reforme pa spustiti zbirnu stopu doprinosa na 31% (zbog toga je minimalac 900 KM).
Upravo na krilima fiskalnih reformi se u zadnjih par godina pričalo o minimalnoj plati od 1.000 KM neto. Ta plata bi bila treći korak, odnosno rezultat spuštanja fiskalnog opterećenja na rad u FBiH (izmjene dva zakona, o doprinosima i porezu na dohodak). Ovo se nije desilo, ali jeste uredba koja propisuje 1.000 KM minimalnu platu neto. Nekako se provukla pod tačkom “razno” na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća i to preglasavanjem predstavnika poslodavaca.
Znam da će ovo zvučati bajno, ali ekonomija je složena nauka, a ekonomska realnost, pogotovo bosanskohercegovačka, još složenija. Šta očekivati ako uradite zadnji korak, bez prva dva? Vjerovatno pad. Pad zaposlenosti prije svega. Procjene su da je u startu 20.000 do 30.000 radnika u FBiH ugroženo. Ili će raditi za 1.000 KM neto mjesečno ili neće raditi (znam da je to onima koji su operisani od naše realnosti jednostavno kazati). Ali to je tek početak. Oni radnici koji prežive ovu uredbu će vjerovatno imati priliku da se upoznaju sa užasnom praksom nazvanom “koverta” tj. vraćanjem dijela plate poslodavcu. Istina ova praksa i sada postoji – na sramotu poslodavcima koji je koriste – ali će se sigurno intenzivirati jer ne možete uredbom tek tako urediti visine plate.
Da je povećanje 5-10%, to je razumljivo, ali za gotovo 400 KM, plus svi pripadajući troškovi fiskalnih nameta (idemo na iznos od 600 KM i više), to ne. Posebno ne za gotovo trećinu federalne privrede koja je u gubitku. Kako očekivati od gubitaša za dižu troškove plata od minimalno 600 KM mjesečno? Zatvaranje firme (kao u Prijedoru prošle godine), “koverta”, otkazi ili nešto treće?
Konačno, imamo efekte po budžete različitih nivoa vlasti. Par zakona se direktno veže za minimalnu platu, indirektno i plate svih zaposlenih u javnom sektoru koji sada anticipiraju znatna povećanja plata. Ovo će stvoriti izuzetne pritiske na federalni, a posebno na kantonalne budžete. Kako doći do ovih sredstava? Osim duga nema alternative jer 2025. godina ne obećava visoke stope ekonomskog rasta.
Da sumiramo – Vlada FBiH nije ponudila fiskalne reforme. Nije ponudila ni analize efekata ove mjere. Samo je ponudila uredbu dva dana pred Novu godinu. Plus par rečenica u medijima iz kojih se može iščitati da će Vlada FBiH (vjerovatno Ministarstvo poduzetništva i obrta) finansirati doprinose nekim poduzećima. Možda u tom grmu leži zec čitave ove priče. Plus par dobrih naslova u medijima za Vladu. Problem je što su svi ostali na gubitku. Naročito radnici kojima se plasira ovaj ekonomski populizam.
Da zaključimo zašto je populizam? Jednostavno – da je ovo prihvatljiv način donošenja odluka, onda bi Vlada FBiH poput nekih afričkih vlada, mogla jednostavno staviti da je minimalna plata 2.000 KM, 3.000 KM, nagurati prosječnu na 10.000 KM. Jedini problem je što će svega par radnika u FBiH raditi za te plate. Prave reforme su one kao u Hrvatskoj, sve ostalo je laž i podvala.
(Autor je zastupnik Stranke za BiH u Predstavničkom domu FBiH. Ekonomski je analitičar, predavač i istraživač. Docent je na Ekonomskom fakultetu u Tuzli)
