„Republika Srpska, odnosno njeno vođstvo ima institucionalne instrumente da se suprostavi bilo kakvoj nametnutoj odluci visokog predstavnika. Baš kao što to imaju Bošnjaci i Hrvati u Domu naroda”, ispalio je u utorak za Deutsche welle “analitičar” Enver Kazaz.

Ovime je “ugledni analitičar” i profesor Kazaz pokazao da o procesima i uređenju BiH ne zna ama baš ništa. Prvo, domovi naroda u Federaciji i na nivou BiH, kao i institucije Republike Srpske, uopće ne mogu osporiti odluke Ureda visokog predstavnika.

Da je profesor Kazaz ozbiljan “politički analitičar”, znao bi, recimo, za dvije presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu kojima je, faktički, potvrđeno pravo visokom predstavniku u BiH da koristi bonske ovlasti. Prva presuda donesena je 16. oktobra 2007. godine u predmetu “Dušan Berić, Pantelija Ćurguz i drugi protiv Bosne i Hercegovine”, a druga 13. maja 2008. godine u predmetu “Dragan Kalinić protiv BiH”.

“U predmetnom slučaju, Poglavlje VII dozvoljava Vijeću sigurnosti da usvoji mjere prisile kao odgovor konfliktu koji je označen kao prijetnja miru”, konstatovao je Evropski sud za ljudska prava u svojoj odluci u predmetu “Berić protiv BiH”.

Dušan Berić i Dragan Kalinić su se žalili na odluke visokog predstavnika BiH kojima su smijenjeni sa svojih pozicija i, faktički, eliminisani iz političkog života.

Kako se može vidjeti, institucije Republike Srpske nisu imale “instrumente da se suprostave bilo kakvoj nametnutoj odluci visokog predstavnika” koje je u razgovoru za Deutsche Welle pominjao “analitičar Kazaz”.

Ali nije ovo bila jedina sporna rečenica profesora Kazaza.

“Taj način rada, to nametanje, može izazvati samo nove sukobe i dalje podjele. Kompromis može izazvati kulturu mira, prijeko potrebnu BiH”, kaže Kazaz za DW, upozoravajući da je ovo najveća politička kriza od Dejtona.

Pojednostavljeno, za profesora Kazaza bi “kultura mira” bilo ignorisanje negiranja presuđenih ratnih zločina koje su međunarodni sudovi okarakterisali kao “genocid”.

Novi visoki predstavnik Kristijan Šmit, smatra “analitičar” Kazaz, morao bi, zajedno sa domaćim političarima, da traga “za kompromisom” koji vozi BiH naprijed, a “nikako za nametanjem vlastite volje BiH“.

I još jednom da pojednostavimo, profesor Kazaz smatra da treba postići “kompromis” oko negiranja genocida. A ako se ne postigne kompromis, stava je da OHR “ne treba nametati zakon” kojim bi bilo zabranjeno negiranje genocida.

“Ovo najveća politička kriza od Dejtona”, upozorava profesor Kazaz.

Ponovo je “analitičar” Kazaz pokazao da o procesima u BiH ne zna ništa. Recimo, “hrvatska samouprava” iz 2001. godine za Kazaza je manja politička kriza od odluke političkih parija iz RS-a da ne učestvuju u donošenju odluka na nivou BiH. Referendum o anu RS-a je, također, “manja kriza” za profesora/analitičara Kazaza od aktualne političke krize. I moglo bi se navesti još barem tri slična primjera mnogo ozbiljnijih i većih kriza od trenutne političke krize koju profesor Kazaz naziva “najvećom od Dejtona”. Sve te krize profesor Kazaz je “minimizirao”.

„Referendum u BiH vode samo ustavnoj krizi zemlje, pri čemu rat u zemlji nije moguć naprosto zbog toga što nema dovoljno novca i što su političke elite toliko bogate, a rat bi bio isključivo na štetu njihovog bogatstva“, rekao je Kazaz 26. septembra 2016. godine za Tanjug što je prenijela i Al Jazeera.

U istom razgovoru za srbijansku novinsku agenciju Kazaz je govorio i o negiranju zločina.

Dodao je kako nije samo RS prostor koji veliča ratne zločine.

“Nije samo RS prostor koji veliča ratne zločine. To je i karakteristika Dodikovih kritičara iz bošnjačkih političkih elita”, objasnio je tada analitičar Kazaz.

U intervjuu za Dnevni avaz, pak, “analitičar Kazaz” je u maju ove godine govorio i o posjeti pisca Petera Handkea institucijama Republike Srpske. Handke je poznati negator genocida koji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

“Handke ne zaslužuje ništa drugo do prezir i, naravno, onaj čin koji su Norvežani svojedobno izveli prema piscu Knutu Hamsunu vrativši mu knjige i spalivši ih u njegovom dvorištu kao na nekoj vrsti lomače. Francuzi su svoje pisce koji su podržavali ideologiju zločina Adolfa Hitlera u svim enciklopedijama označili zločincima. Handke nije zaslužio da ostane u pamćenju nikako drugačije nego kao Hamsun, dakle kao veliki pisac na strani ideologije zločina”, naglasio je Kazaz za Avaz.

Dva mjeseca nakon ove izjave, “analitičar Kazaz” kritikuje OHR zbog odluke da se nametne zakon kojim je zabranjeno negiranje genocida i drugih presuđenih zločina. Jer on je opredijeljen za “kulturu mira”, a presuđeni zločini su “stvar kompromisa”.

Prethodni članakPo nalogu Olega Čavke: MUP KS pretresa objekte u vlasništvu direktora OSA-e
Naredni članakNjemačka policija im zabranila rad: Predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić službeno se sreo sa jednim od vođa zabranjene bajkerske organizacije “Osmanen Germania”