U vremenu kada su transparentnost i odgovornost ključni za povjerenje javnosti, ponašanje visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, izaziva sve više pitanja. Najnoviji primjer dolazi nakon sastanka s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem.
Vijest o tom susretu nije stigla iz Ureda visokog predstavnika, već isključivo iz Zagreba. Zašto OHR prešućuje takve sastanke, posebno one koji se direktno tiču političke stabilnosti i odnosa unutar BiH? Dokazuje li Schmidt ovim ko je i dalje “broj jedan” kada je u pitanju Bosna i Hercegovina?
Izostanak zvanične objave iz Schmidta otvara prostor za špekulacije. Radi li se o strateškoj tišini ili o izbjegavanju odgovora na osjetljiva pitanja, poput hrvatskih zahtjeva za “legitimnim predstavljanjem”? U svakom slučaju, ovakva netransparentnost samo produbljuje nepovjerenje prema međunarodnoj zajednici, posebno prema ulozi visokog predstavnika.
Dodatnu konfuziju izaziva i Odluka Schmidta da uvede sankcije Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Umjesto konkretnog udara na odgovorne za urušavanje državnih institucija, Schmidtove mjere djeluju simbolično – kao politička poruka bez stvarne težine. Nema govora o ličnim sankcijama, zamrzavanju imovine ili međunarodnim pritiscima. Riječ je isključivo o zabrani finansiranja SNSD-a i Ujedinjene srpske iz budžeta na svim nivoima.
No da to neće imati ozbiljne posljedice jasno pokazuje i primjer iz prošlosti – SDS je svojevremeno imao blokirane račune, bio u znatno težoj situaciji, pa je opstao i ostao na političkoj sceni. Zašto bi ovaj slučaj bio drugačiji?
S obzirom na ozbiljnost političke krize u zemlji, ovakvi Schmidtovi potezi više liče na taktiku odugovlačenja nego na odlučnu akciju. Ako međunarodna zajednica zaista želi očuvati suverenitet i funkcionalnost BiH, onda se mora ozbiljno zapitati – ima li visoki predstavnik konkretan plan, ili samo održava status quo dok zemlja tone dublje u blokade i podjele?
U tišini koja dolazi iz njegovog ureda, teško je pronaći jasan odgovor. Njegovi posljednji potezi neodoljivo podsjećaju na epizodu s pokušajem hapšenja Milorada Dodika od strane SIPA-e – spektakularno najavljeno, a završeno na ponižavajući način. Bez ikakvog efekta. Jer Dodik je i dalje slobodan, funkcionalan i, barem na papiru, predsjednik Republike Srpske – entiteta koji otvoreno ignoriše odluke visokog predstavnika.
Njegovi ljudi su i dalje ministri, poslanici, delegati, odbornici… Bez ikakvih posljedica. Schmidt, umjesto da presječe čvor, čini se kao da ga dodatno steže.
Suluda politička zbrka u BiH se nastavlja. A rješenja, uprkos sve glasnijim krizama, još uvijek nema ni na vidiku. Svađa je sve glasnija, a situacija sve bezizlaznija. Posebno jer su institucije BiH za sada nemoćne pred Dodikom, koji se danas, bez ikakvih sankcija, obrušio na SDA zbog zaključaka stranačkih organa koji mu nisu po volji. I tu je tajna. da je Schmidt zbilja uradio nešto od predloženog ne bi Dodik danas galamio.
Dakle, jasno je Schmidt svojim potezima nije uzdrmao Milorada Dodika. Naprotiv, samo ga je razjario i, moguće, ubrzao neke njegove sljedeće korake.
(NAP)
