Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji otvorila je brojna pitanja. Ne samo njihove ideološke usmjerenosti, koja je još uvijek nejasna, već, u našem slučaju, odnosa prema lideru SNSD-a Miloradu Dodiku koji je otvoreno pokušao uticati na ishod izbora stajući na stranu Aleksandra Vučića i SNS-a.
Dodik je i ranije podržavao vladajuće strukture u Srbiji koje su u konačnici poražene, kao Demokratsku stranku (DS) i nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Međutim, nikad se tako otvoreno, kao sada, nije upleo u izborni proces, upitne zakonitosti, što je izazvalo vidljivo nezadovoljstvo Studentske liste.
Djelovanje Dodika ne samo da je išlo u smjeru kreiranja narativa o antisrpskom djelovanju Studentske liste govoreći za srbijanske mediji već i organizovanja glasača iz RS-a da glasaju protiv Studentske liste. On je u jednom od nastupa govorio protiv kandidata Studentske liste Jove Bakića.
“Slušaju onog Bakića, ili ne znam ti ja koga šta on priča, šta on mlatara…Ja mu ne bi baš garantovao slobodu hodanja po Republici Srpskoj kad bi se pojavio tamo. Mi ga branit nećemo. A to kako bi on prošao, neka dođe ako smije. Niste dostojni da predstavljate srpski narod. I nas nikad nećete predstavljati. Mi ćemo nastaviti da se borimo zajedno sa Aleksandrom Vučićem jer vjerujemo da je on jedini pravi izbor za srpski narod u ovom trenutku”, kazao je Dodik.
Također govorio je da “svi koji budu glasali za Studentsku listu glasaće protiv Srbije” te da bi “Republika Srpska bila prva meta” ukoliko Vučić izgubi.
U odgovoru na ovakve poruke Bakić je Dodika optužio da sudjeluje u izbornoj krađi.
“On je vršio i predizbornu kampanju po Republici Srpskoj. Dakle, otišao je tamo i njegov brat po nelegalnim radnjama Milorad Dodik mu je obezbedio da nesmetano obavlja predizbornu kampanju po Republici Srpskoj. Vidimo da se tamo spremaju birači da glasaju za Srpsku naprednu stranku. Dakle, mi smo spremni na te krađe”, rekao Bakić.
Postavlja se pitanje da li Dodik može politički preživjeti ukoliko bi nove vlasti u Srbiji podržale opoziciju u Republici Srpskoj? Decenije kontrole političke moći u državi i entitetu oko Dodika su kreirale zaštitni zid koji nije tako jednostavno probiti, niti poništiti.
Takvu širinu u djelovanju Dodiku omogućava bosanskohercegovački državni okvir, i poluge koje crpi iz njega, a koji ga može zaštititi od potencijalne odmazde. Okvir mu otvara kanale prema različitim centrima moći u svijet, a da ne mora konsultovati Beograd. Član Predsjedništva BiH, trećina diplomatskog kadra, minimalno tri državna ministarstva, kontrola dijela sigurnosnih agencija, plus nedodirljiva politička i finansijska moć u Republici Srpskoj.
Nije potrebno ni govoriti o medijskoj kontroli koju provodi lider SNSD-a ili podršci Srpske pravoslavne crkve koja nikad nije povučena, a neće ni biti ukoliko ne dođe do promjene rukovodstva.
Uz institucije koje drži pod kontrolom kao lider stranke Dodik uživa i podršku lidera HDZ-a Dragana Čovića i zvaničnog Zagreba. Strateška saradnja sa HDZ-om svemu nabrojanom daje još veću težinu i praktično srpsko-hrvatskom bloku u BiH prostor ne samo da se zaštite pritiska izvana već i da nameću teme i dinamiku političkih procesa u BiH. Savez je zasnovan na podršci Dodika hrvatskim političkim ciljevima u BiH, odnosno implementaciji etničkog predstavljanja u Federaciji BiH i Predsjedništvu BiH.
Dodatno, kroz decenije apsolutnog vladanja lider SNSD-a uspio je izgraditi ne samo veze sa Moskvom, već i sa Tel Avivom i u posljednje vrijeme, Washingtonom, odnosno Trumpovom administracijom. Nema sumnje da mu je u tome pomogao i Beograd, ali tako ostvarenu poziciju nije moguće jednostavno poništiti.
Ukoliko bi nova vlast u Srbiji hipotetički tražila pomoć izvana za pritisak na Dodika i dobila ga, on bi tek tada bio ozbiljno ugrožen. Iako Zapad posjeduje mahanizme kroz kontrolu OHR-a trenutno vidimo značajno neslaganje o ulozi ove institucije. Vrijeme robusnog djelovanja kao tokom mandata Christiana Schmidta je, makar za sada, prošlo. Istina je da je i Vučić zaslužan za Dodikov politički opstanak, ali promjena stava Beograda ne bi bila presudna jer kontekst više nije isti.
Paradoksalno, državne institucije (koje kontinuirano nastoji srušiti), u kombinaciji sa entitetskim, daje mu snagu da se odupre pritisku čak i iz Srbije.
