Ministar zdravstva Federacije BiH Nediljko Rimac i ministrica zdravstva Republike Hrvatske Irena Hrstić potpisali su danas Sporazum o suradnji u području hitne medicine kojim se, kako navode predstavnici dvije institucije, “nastavlja i unapređuje prekogranična suradnja u hitnom medicinskom zbrinjavanju životno ugroženih pacijenata”. Vijest je na prvi pogled pozitivna za građane Federacije, kao i susjedne Hrvatske – ali samo na prvi pogled. Naime, kako stoji u saopćenju hrvatskog Ministarstva zdravstva, Sporazum se odnosi na “hitno medicinsko zbrinjavanje hrvatskih državljana s područja djelovanja Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije i Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije kojima je zbog bolesti, stradanja ili ozljede neposredno ugrožen život, pojedini organ ili dijelovi tijela”.
– Uslijedit će sklapanje ugovora između Ministarstva zdravstva RH i Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, kojim će se, kroz Protokol prekograničnog prijevoza životno ugroženih pacijenata, detaljno urediti uvjeti pružanja zdravstvenih usluga hitnog medicinskog zbrinjavanja hrvatskim državljanima u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Sveučilišna klinička bolnica Mostar osiguravat će zbrinjavanje životno ugroženih bolesnika svih dobnih skupina tijekom 24 sata dnevno – piše u saopćenju povodom potpisivanja Sporazuma.
U tekstu Sporazuma nigdje nema odredbe koja bi istovremeno uređivala upućivanje životno ugroženih državljana BiH u hrvatske bolnice. Saradnja je, dakle, jednostrana – državljani Hrvatske mogu se liječiti u bolnici u BiH, ali ne i obrnuto. Posebno je interesantno što je glavni partner u ovom projektu Sveučilišna klinička bolnica Mostar sa kojom se na taj način, kako ponosno ističu predstavnici dvaju ministarstava, “dodatno jača suradnja”.
Prema izvještaju Porezne uprave FBiH, zaključno sa 26. martom ove godine, dugovanja SKB Mostar premašila su 143 miliona konvertibilnih maraka, čime se ova bolnica svrstava među najveće poreske dužnike u Federaciji i najveći je dužnik među javnim zdravstvenim ustanovama u tom entitetu. I tako je već godinama. Nije nikada ni palo na pamet ministru zdravstva Rimcu, federalnom premijeru Nerminu Nikšiću, kao ni njihovim prethodnicima da malo propitaju vječnog direktora mostarske Sveučilišne bolnice Antu Kvesića, da ga pozovu na odgovornost, da utvrde u šta se konkretno troše milioni maraka za “finansijsku konsolidaciju i kapitalna ulaganja” koje Vlada Federacije svake godine upumpava u bolnicu čiji se dugovi ne smanjuju, već konstantno i stabilno rastu. SKB Mostar, kojom više od tri decenije upravlja isti direktor, ima dug veći od 143 miliona KM i istovremeno dobija desetine miliona maraka pomoći iz budžeta FBiH, ali i višemilionsku podršku iz budžeta Hrvatske. Samo u ovoj godini, Vlada RH je osigurala iznos od 10,3 miliona namjenske pomoći za bolnicu u Mostaru. Približno isti iznos izdvaja se na godišnjem nivou još od 2017. godine kada je, nakon posjete Andreja Plenkovića Mostaru, SKB Mostar prvi put uvrštena u hrvatski proračun.
Direktor Kvesić, široj javnosti u BiH najpoznatiji po čuvenoj izjavi iz doba pandemije korona virusa (“umisto sprida, uša nam je sazad”), sklopio je poseban ugovor sa Ministarstvom zdravstva Hrvatske po kojem se sredstva isplaćuju sukcesivno s primarnim ciljem podmirenja nagomilanih dospjelih obveza prema dobavljačima, te potrošnog i ugradbenog medicinskog materijala. Pored direktnih sanacijskih grantova, bolnica putem saradnje s hrvatskim institucijama povlači i razvojna sredstva. U oktobru 2025. godine uručen im je ugovor vrijedan 3,5 miliona eura za prekogranični projekat Lifegate, namijenjen nabavci sofisticirane onkološke opreme, uključujući linearni accelerator. Zahvaljujući ovim aranžmanima, Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru je posljednjih godina praktično postala svojevrsni eksteritorij kojim formalno upravlja Federacija, a suštinski – Vlada Republike Hrvatske.
“Ne želim zamarati vaše čitatelje informacijama o financijskom funkcioniranju zdravstva u BiH, koje je loše i neodrživo, ipak, iskoristio bih priliku i istaknuo kako bi bez razumijevanja gosp. Andreja Plenkovića i financijske injekcije Vlade Republike Hrvatske, naša bolnica doslovno propala”, izjavio je prošle godine Ante Kvesić za glasilo Hrvatske liječničke komore i dodao da SKB Mostar opstaje zahvaljujući pomoći iz Republike Hrvatske.
Teško je pronaći sličan primjer u kojem jedna država finansijski održava javnu zdravstvenu ustanovu druge države, dok istovremeno ta ista ustanova ima desetine miliona dugova prema vlastitim institucijama. Još je teže pokušati shvatiti zašto se takva situacija godinama prihvata kao normalna, bez ozbiljne javne rasprave o odgovornosti menadžmenta bolnice, načinu upravljanja i efektima takvog modela finansiranja.
Kroz ovakve aranžmane otvara se ozbiljno pitanje granice između legitimne pomoći i kreiranja političkog i finansijskog utjecaja strane države nad javnom zdravstvenom ustanovom u Bosni i Hercegovini. Nije sporno da Republika Hrvatska može pomagati zdravstvene ustanove u BiH, niti da hrvatski državljani, koji privremeno borave u BiH, trebaju u slučajevima hitnosti imati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Ali je itekako sporno kada javna ustanova nad kojom je Federacija BiH preuzela osnivačka prava, koja se primarno finansira novcem građana BiH i za čije dugove na kraju odgovaraju domaći poreski obveznici, postane u tolikoj mjeri oslonjena na podršku susjedne države da se opravdano postavlja pitanje ko zapravo određuje prioritete njenog razvoja. I, što je još važnije, ko se, pod kakvim uslovima i sa čijim pasošem u njoj može liječiti.
