Ustavni sud Bosne i Hercegovine je krajem prošlog mjeseca (zasjedajući u plenarnom sazivu) stavio tačku na pravosudnu trakavicu koja traje skoro dvanaest godina. Sudije su usvojile Apelaciju Radio televizije Federacije BiH podnesene na presudu koja je tom javnom servisu na nižim sudovima izrečena po tužbi Zlatka Lagumdžije u vrijeme dok se on nalazio na čelu Socijaldemokratske partije BiH. Ovoj apelaciji FTV BiH prethodile su presude redovnih sudova, Općinskog suda Sarajevo, Kantonalnog, potom i Vrhovnog suda Federacije u kojima je presuđeno da je ova televizijska kuća oklevetala tužitelja Lagumdžiju u svojoj emisiji TV „Mreža“ iz decembra 2013. godine. Te da mu je dužna platiti obeštećenje od dvije hiljada KM uz zatezne kamate.
KO JE TRAŽIO REKET
Neposredan povod za Lagumdžijinu tužbu bila je izjava Envera Bećirevića, biznismena iz Konjica, izgovorena u kameru FTV-a, koji je tvrdio da su mu tadašnji čelnici SDP-a BiH poručili da njegova firma „Proinvest“ nikada neće dobiti nijedan posao na Auto-putu zato što „nije želio platiti reket“. Prema njegovim riječima, u tome su sudjelovali „glavni i doglavni iz SDP-a i direktor Elektroprivrede BiH“. Na insistiranje novinarke on je otkrio da je riječ o Zlatku Lagumdžiji i Damiru Hadžiću, u to vrijeme državnom ministru prometa i komunikacija. Direktor Elektroprivrede BiH kojeg je Bećirević optužio da je također uključen u njegovo reketiranje tada je bio Elvedin Grabovica.
Brojni mediji u Bosni i Hercegovini tada su prenijeli ove Bećirevićeve optužbe, među ostalim i nedjeljnik „Slobodna Bosna“.
Zlatko Lagumdžija, u to vrijeme ministar vanjskih poslova BiH je promptno izvijestio javnost da je od Agencije za istrage i zaštitu (SIPA-e) i Tužiteljstva BiH uputio zahtjev za istpitivanje navoda direktora „Prominvesta“. „Bećirović je iznio niz neistina o meni dovodeći me u vezu sa radnjama i aktivnostima koja imaju obilježja kaznenog djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine“, naveo je pored ostalog u svom dopisu Lagumdžija. Ubrzo nakon toga podnio tužbu protiv Envera Bećirevića i Federalne Televizije. Općinski sud u Sarajevu je utvrdio da su optuženi Bećirević i FTV počinili klevetu koja im se tužbom stavlja na teret. Ovaj sud je Lagumdžiji da za pravo i presudio mu naknadu „na ime počinjene štete od klevete“.
MEDIJSKI I JAVNI INTERES
Presuda je nakon žalbi advokata FTV-a u godinama koje su uslijedile potvrđena na Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vrhovnom sudu Federacije BiH. Potom su pravni zastupnici FTV BiH uputili apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Ustavni sud BiH u svojoj presudi, pozivajući se na praksu Evropskog suda navodi „da štampa ne samo da ima zadatak prenositi informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa na način koji je u skladu sa njezinim dužnostima i odgovornostima, već i javnost ima pravo primati informacije i ideje o takvim pitanjima“. Ovaj Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju/presudama radilo o miješanju u pravo Federalne televizije „na slobodu izražavanja… s obzirom da su osporenim presudama obavezani na naknadu štete zbog izražavanja koje su iznijeli o tužitelju“.(Z. Lagumdžiji).
Ustavni sud zaključio je „da je došlo do kršenja apelanticinog (FTV-a) prava na slobodu izražavanja…zbog toga što redovni sudovi nisu dali dovoljno i relevantno obrazloženje o ključnim pitanjima koja su trebali razmotriti u konkretnom slučaju prije nego što su utvrdili da je apelantica odgovorna za klevetu, odnosno da je miješanje u apelanticino pravo na slobodu izražavanja bilo nužno u demokratskom društvu“.
Naloženo je Vrhovnom sudu Federacije da „u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama sa ciljem izvršenja ove odluke“.
TEČE JEDAN SLAPP
Presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine značajna je ne samo sa Federalnu televiziju i njezin pravni tim kao satisfakcija za godine pravne borbe za medijske slobode, nego predstavlja ohrabrenje za cjelokupnu medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Mediji i novinari su godinama izloženi nasilju takozvanih SLAPP tužbi, za kojima najčešće posežu političari sa ciljem da kroz sudske postupke ograniče prostor slobodnog novinarstva i javnog djelovanja. Zlatko Lagumdžija je u proteklim godinama vrlo često pokretao takve tužbe kojima se, tobože, branio od klevete. Dvije-tri godine prije nego što je tužio Federalnu TV i njenog sugovornika Bećirevića, tadašnji lider SDP-a je, zajedno sa svojim stranačkim kolegom Damirom Hadžićem tužio „Slobodnu Bosnu“ također zbog pisanja o njihovim pokušajima uzimanja reketa od poznatih privrednika, u ovom slučaju od biznismena Nihada Imamovića. On se nije tada obraćao Tužiteljstvu BiH za izjašnjavanje jer je na sud stiglo zvanična informacija iz te institucije da je lider SDP-a BiH već bio ispitan o reketu „u svojstvu osumnjičenog“. No, to ništa nije promijenilo, pa je u prvostepenoj presudi Općinskog suda u Sarajevu „Slobodnoj Bosni“ presuđeno da plati više od 10 hiljada KM tužiteljima Lagumdžiji i Hadžiću. Presudu je izrekla sutkinja Lejla Fazlagić, koja će nekoliko godina kasnije pobjeći iz BiH kako bi izbjegla hapšenje zbog učešća u kriminalu sa nekretninama u Sarajevu. Danas joj se sudi u predmetu „Pravda“.
Kantonalni sud u Sarajevu je poništio Fazlagićkinu sramotnu presudu i odredio SDP-ovim tužiteljima da plate troškove sudskog postupka.
Slobodna Bosna
