Sarajevsko Kantonalno tužilaštvo u utorak je podiglo optužnicu protiv Amira Pašića Faće, koji se tereti da je putem društvenih mreža vrijeđao dostojanstvo nekoliko osoba i narušio njihov psihički integritet. Pašića Tužilaštvo tereti da je tokom 2025. godine, koristeći psovke i uvrede putem društvenih mreža TikTok i YouTube, vrijeđao dostojanstvo četiri novinarke, zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duške Jurišić i ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Rame Isaka, čime je, kako se navodi, narušio njihov psihički integritet.
„Radi se o intenzivnom, senzacionalističkom, vrlo uvredljivom, ponižavajućem istupu osumnjičenog koje je usmjereno na povredu ličnosti oštećenih osoba. U optužnici koja je proslijeđena Općinskom sudu u Sarajevu na potvrđivanje, predloženo je produženje pritvora Amiru Pašiću“, saopćeno je iz Tužilaštva.
Istog dana kada je Pašić, koji se već treći mjesec nalazi u pritvoru, saznao da je protiv njega podignuta optužnica, predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je u objavi na svom zvaničnom Facebook profilu u više navrata uporedio jednog novinara sa psom – i to mu nije prvi put. Konaković je, između ostalog, optužio novinara da je član „pravosudno-medijske mafije“, „medijski plaćenik“ i „kreator haosa“, koji „uništava živote“ poštenim ljudima koje policija iz nekog razloga usred noći hapsi i odvodi u pidžamama, dok sve to gledaju njihova šokirana djeca.
Također istog dana, zastupnica SDA u Skupštini Kantona Sarajevo Sebija Izetbegović je svog kolegu iz skupštinskih klupa, u objavi na društvenim mrežama, izvrijeđala i ismijala zbog njegovog fizičkog izgleda, i usput mu postavila “stručnu” medicinsku dijagnozu.
Ako Amir Pašić Faćo već dva i po mjeseca leži u zatvoru zbog psovki i uvreda, koje su tužioci okvalifikovali kao digitalno i psihičko nasilje, šta ćemo onda sa digitalnim nasiljem koje svakodnevno provode naši političari i koje je podjednako odvratno, agresivno i vulgarno kao i Faćine psovke? Zašto niko od njih neće za to krivično odgovarati?
Zamislite, naprimjer, da prozvani skupštinski zastupnik istom mjerom odgovori Sebiji Izetbegović, pa da na Facebooku napiše kako joj ni svi botoksi i fileri ovog svijeta neće pomoći protiv urođene zlobe i bahatosti koja izbija iz svake njene hirurški ispeglane bore. Da li bi se u tom slučaju odmah oglasili Kantonalni odbor i Asocijacija žena SDA i najoštrije osudili brutalno verbalno nasilje prema svojoj članici, te nedopustivo vrijeđanje jedne osobe na temelju fizičkog izgleda? Ili, da novinar kojeg ministar Konaković redovno javno poredi sa životinjom, uzvrati na uvrede i ministra u svojim tekstovima i emisijama počne nazivati, recimo, „Kokainko-Konaković“. Da li bi ministar u tom slučaju sudskim putem zatražio zaštitu svoje časti i ugleda, ili čak podnio krivičnu prijavu protiv novinara zbog „uvredljivih i ponižavajućih istupa“, kako je to formulisalo Tužilaštvo? Nema nikakve sumnje da bi.
Uvrede, ismijavanja i ponižavanja koje putem društvenih mreža svojim političkim oponentima i kritičarima upućuju Konaković, Sebija Izetbegović i armija njihovih fanova – ali ne samo oni, već i drugi bh. političari – pripadaju istom onom botovskom polusvijetu koji Senada Hadžifejzovića posprdno naziva “Nenad” (jer valjda ako se zoveš Nenad, to automatski implicira da si četnik), ili koji se nemilosrdno izruguju Benjamini Karić, Dušanki Majkić ili Sanji Vulić zbog njihovih fizičkih karakteristika. Tu nema apsolutno nikakve razlike. Osim što se političari i predstavnici vlasti ne bi smjeli ponašati kao botovi koji bez ikakve zadrške i kulture dijaloga sipaju žuč i zagađuju javni prostor sa anonimnih i lažnih profila.
Nešto starije generacije sigurno pamte javne nastupe političara iz nekadašnje vlasti, poput Harisa Silajdžića, Ejupa Ganića, Sulejmana Tihića, Zlatka Lagumdžije, Mladena Ivanića, Mirka Šarovića… Politički i ideološki često su bili na suprotstavljenim stranama, upuštali su se u žestoke i strastvene debate pred televizijskim kamerama, ali te rasprave i iznošenje oprečnih stavova uvijek su se odvijale uz poštivanje sagovornika i kulture političkog dijaloga. Pa i od dijela još uvijek aktuelne političke garniture koja također pripada zrelijoj generaciji, kao što su Željko Komšić, Dragan Čović ili Bakir Izetbegović, nikada nećete čuti uvrede, poniženja i prizemne, mahalaške komentare kakve građanima i svojim simpatizerima serviraju Elmedin Konaković, Milorad Dodik ili Sebija Izetbegović.
Od koga će učiti mlađe generacije? Od političara-influensera u pokušaju, sa nedostatkom elementarne kulture, obrazovanja, pristojnosti, pa ako hoćete i kućnog odgoja, koji se ponašaju kao Faćo. Njihovog doprinosa ovoj državi i društvu se ionako niko neće sjećati jer je on praktično nepostojeći, ali će se mnogi sjećati kako su se osjećali zbog njih. I zato, Boga vam, pustite Faću iz pritvora, neka slobodno nastavi tamo gdje je stao. Ionako nam više nema nade.
