“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije…” toliko, u članu 5, Ustav Bosne i Hercegovine određuje i propisuje ko se iz Federacije BiH bira u sastav kolektivnog šefa države. Jedan Bošnjak, jedan Hrvat.
Jučer je Demokratska fronta obznanila da će za člana Predsjedništva BiH, kao stranka iz Federacije, kandidirati Slavena Kovačevića, Hrvata iz Federacije. Mogao je DF kandidirati i Bošnjaka, naprimjer, ali Srbina – nije mogao.
Takvi raskoraci i ograničenja predmet su mnogobrojnih presuda domaćih i međunarodnih sudova. Jednu od takvih presuda je pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu prvo dobio pa izgubio upravo i Kovačević, aktuelni savjetnik člana Predsjedništva BiH, lidera DF-a, Željka Komšića.
Kovačević se žalio da je diskriminiran zbog nemogućnosti kandidiranja i glasanja u oba entiteta te zbog privilegovanog položaja konstitutivnih naroda u izbornom sistemu. Presudu je prvo dobio pa izgubio, u jednoj atmosferi gotovo otvorenog političkog navijanja i pritiskanja, u koje su se uključili i susjedna Republika Hrvatska, ali i sam visoki predstavnik Christian Schmidt.
Jedan od argumenata Velikog vijeća suda bio je da se Kovačević izjašnjava kao Hrvat, da ima čak i hrvatsko državljanstvo te da u Ustavu naše zemlje „nema objektivnih kriterija kao što su jezik ili religija za utvrđivanje etničke pripadnosti – osoba to sama određuje“.
I Kovačević se odredio. Teško se oteti dojmu da u odluci DF-a i Kovačevića ima i prkosa i sarkazma: ako već ne mogu biti samo građanin Bosne i Hercegovine, koji slobodno bira i kojeg slobodno biraju na cijeloj teritoriji, onda ću biti tek Hrvat.
Ili, kako je sam Kovačević rekao sinoć u emisiji Istraga sedmice: „Jesam Hrvat, je li to nekome problem? Hrvat, bio, jesam i ostat ću. Ja nisam htio da uđem u to blato koje su forsirali etnonacionalisti. Ja jesam učestvovao nekoliko puta na izborima i svaki put sam rekao da sam Hrvat i to nikad nisam mijenjao.“
Kovačević prihvatio da u ovom sistemu mora biti Hrvat
Kovačević je, dakle, pred Evropskim sudom nastupao samo kao građanin, a na izborima nema druge mogućnosti da nastupa i kao građanin i kao Hrvat iz Federacije.
Ova kandidatura sažima suštinsku tenziju našeg ustavnog uređenja: građanin može ne biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat, ali u tom se slučaju odriče važnog elementa svog građanskog identiteta.
Kandidatura je za manje od 24 sata izazvala mnogo agresivnih reakcija. Neke bismo mogli opisati kao izraze paranoje i anksioznosti. One dolaze s dvije strane: hrvatsko javno mnijenje u Hercegovini, koje sada Kovačeviću osporava hrvatstvo – iako mu je sa srodnih pozicija u Strazburu upravo isticano hrvatstvo; jedan dio bošnjačkog javnog mnijenja bez sustezanja iskazuje strah da će ova kandidatura antagonizirati Hrvate dodatno.
Upravo je tu izvorište paranoje: Kovačević je kandidat i možebitni nasljednik Željka Komšića, koji je kao Hrvat četiri puta biran u Predsjedništvo. O Komšićevom hrvatstvu, „legitimitetu“, ulozi u našem političkom životu, njegovoj navodnoj odgovornosti za antagoniziranje Hrvata – napisani su tomovi tokom dvije decenije.
I za Komšića i za Kovačevića je dovoljno reći – Hrvat sa teritorije Federacije. Tačka. Naš Ustav je – o čemu je u više navrata analitički pronicljivo pisao kolega Haris Imamović – predvidio upravo Predsjedništvo i neke druge institucije kao tačke u kojima su predstavljeni prije svega građani pa onda narodi.
Otkud toliko nervoze?
Ali otkud toliko nervoze na samu najavu kandidature jednog zvaničnika koji je, uza svo poštovanje, ipak u najbolju ruku drugi ešalon DF-a i našeg političko-stranačkog života. Prije Strazbura, za Kovačevića su i u Sarajevu znali uglavnom dobro upućeni novinari ili drugi akteri osuđeni na političku informiranost.
Reakcije hercegovačkog i dijela bošnjačkog javnog mnijenja kao da odaju jedno fatalističko uvjerenje: ne samo da će Komšić pobijediti svaki put kada se kandidira (a ovaj put ne može), nego će pobijediti i kandidat kojeg on podrži.
Do izbora ostaje mnogo mjeseci, suludo je bilo šta predviđati. Možemo tek reći da Kovačević nije Komšić, da DF na prošlim izborima nije osvojio ni polovinu Komšićevih glasova i da je još uvijek neizvjesno ko će se sve takmičiti za glasove građana Federacije.
Dosadašnje reakcije na Kovačevićevu kandidaturu otkrivaju duboku nelagodu i hrvatskog i dijela bošnjačkog javnog mnijenja. Ishod Kovačevićeve kandidature otkrit će nam da li su građani Federacije, među kojima je preko 70 posto Bošnjaka, birali Komšića zato što je Komšić ili zato što nije Dragan Čović.
(Odgovor.ba)
