U svojoj odluci kojom je apelacija bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika odbijena Ustavni sud BiH se još jednom osvrnuo na pitanje može li visoki predstavnik donositi odluke kojima nameće zakone u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud je kazao da se već ranije osvrnuo na to pitanje u više svojih odluka izrazivši stav da ovlaštenja visokog predstavnika proizilaze iz Aneksa X, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i Bonske deklaracije, te da ta ovlaštenja nisu podložna kontroli Ustavnog Suda, kao ni vršenje tih ovlaštenja.
“U konkretnom slučaju Ustavni sud je zapazio da je 1. jula 2023. godine visoki predstavnik intervenirao u pravni sistem Bosne i Hercegovine i umjesto Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine donio Zakon o izmjenama i dopunama KZBiH. U tom pogledu, prema mišljenju Ustavnog suda, on je djelovao kao zakonodavna vlast Bosne i Hercegovine, te navedena dopuna KZBiH nesporno ima pravnu prirodu domaćeg propisa čija kontrola ustavnosti nije predmet ove apelacije. Stoga je Ustavni sud utvrdio da su neosnovani apelantovi navodi koji su se ticali osporavanja pravnog statusa visokog predstavnika i njegovih ovlaštenja u kontekstu propisivanja krivičnog djela iz člana 203a KZBiH za koje je apelant proglašen krivim”, stoji u obrazloženju
Prema mišljenju Ustavnog suda, o tome su se detaljno izjasnili redovni sudovi.
“Prema tome, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nesporno ispoštovan osnovni uvjet iz člana 7. Evropske konvencije da samo zakon može propisati krivično djelo i kaznu, odnosno da je krivično djelo jasno definirano zakonom. Isto tako, a suprotno apelantovim tvrdnjama, Ustavni sud smatra i da je krivično djelo za koje je apelant osuđen bilo na snazi u vrijeme potpisivanja spornih ukaza”, stoji u odluci.