“Ako bude potvrđena, presuda (Kovačević) bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane.”
Ova rečenica, napisana u izvještaju OHR-a upućenom prošle godine Vijeće sigurnosti UN-a, najbolje ilustruje namjere visokog predstavnika Christiana Schmidta glede presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH.
Obratite pažnju na dva detalja u Schmidtovoj rečenici s početka ovog teksta. Prvi – Schmidt u novembru 2023. godine piše: “ako presuda Kovačević bude potvrđena” i drugi – “mogla bi dodatno podijeliti političke stranke u BiH”.
Visoki predstavnik, dakle, upozorava UN da bi potvrda presude u slučaju Kovačević mogla otežati provedbu drugih presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na bh. izborno zakonodavstvo i Ustav BiH. Što znači da Schmidtu problem ne predstavljaju presude Sejdić-Finci protiv BiH, Šlaku protiv BiH, Zornić protiv BiH, Pilav protiv BiH i Pudarić protiv BiH, već isključivo presuda Kovačević protiv BiH. A evo i zbog čega.
Provedba svih navedenih presuda, osim presude Kovačević, ostavlja mogućnost ugrađivanja u Ustav BiH zahtjeva HDZ-a BiH. Samo presuda Kovačević isključuje svaki HDZ-ov zahtjev. Sad detaljno analiziramo presude.
Presuda Sejdić-Finci protiv BiH
Postupak u ovom predmetu pokrenut je s dvije aplikacije (br. 27996/06 i 34836/06) protiv Bosne i Hercegovine, koje su 3. jula i 18. augusta 2006. Sudu podnijela dva državljanina Bosne i Hercegovine Dervo Sejdić i Jakob Finci. Oni su se žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Oni su se pozvali na član 3., 13. i 14., član 3. Protokola br. 1 i član 1. Protokola br. 12.
Nakon sveobuhvatnog razmatranja aplikacije Europski sud za ljudska prava je 22.12.2009. godine presudio da postoji kršenje člana 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1. koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te presudio da postoji povreda člana 1. Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Ova presuda bi bila provedena brisanjem etničkih odrednica u Ustavu BiH, pa bi, tako, Republika Srpska birala jednog člana Predstaništva BiH, a Federacija BiH dva člana Predsjedništva BiH. Postoji i mogućnost da, recimo, pored etničke odrednice bude navedeno da RS bira člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda i ostalih, a Federacija iz reda hrvatskog naroda i ostalih i bošnjačkog naroda i ostalih. Time bi presuda Sejdić-Finci bila provedena, HDZ-u bi bi bila ostavljena mogućnost da kroz izmjene Izbornog zakona BiH uvede takozvanu plutajuću izbornu jedinicu. U tom slučaju članovi Predsjedništva BiH iz Federacije bi se birali tako što bi jedan član Predsjedništva bio onaj koji bi na teritoriji cijele Federacije osvojio najviše glasova, dok bi drugi član Predsjedništva BiH postao onaj ko bi pobijedio u kantonima u kojima prvorangirani nije pobijedio. Na taj način bi kantoni sa većinski hrvatskim stanovništvom imali zagarantiranog člana Predsjedništva BiH. bez obzira na to koliko on u zbiru osvojio glasova.
Presuda Azra Zornić protiv BiH
U predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine postupak je pokrenut po aplikaciji (br. 3681/06) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnijela državljanka Bosne i Hercegovine Azra Zornić dana 19.12.2005. godine. Europski sud za ljudska prava je dana 24.06.2014. godine, donosi konačnu i obvezujuću presudu.
Azra Zornić, koja se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od „konstitutivnih naroda“, nego kao građanka Bosne i Hercegovine, iz tog razloga je Sud ocjenio da je ovaj predmet identičan predmetu Sejdić i Finci. Iako se, za razliku od aplikanata u tom predmetu koji su romskog i jevrejskog porijekla, aplikantica u ovom predmetu ne izjašnjava kao pripadnica bilo koje određene skupine, i ona je onemogućena da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda po osnovu njenog porijekla.
Sud je utvrdio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; Sud je, također, presudio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
I ova presuda se može provost na sličan način kao presuda Sejdić-Finci uz pogodovanje HDZ-u BiH. Dovoljno je samo izbrisati etničke odrednice u Ustavu i izmijeniti Izborni zakon BiH na način da se uvede “plutajuća izborna jedinica”.
Presuda Ilijas Pilav protiv BiH
U predmetu Pilav protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 17.05.2016. godine. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 41939/07) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine Ilijaz Pilav dana 24.09.2007. godine. Aplikant se žalio osobito zbog zakonske nemogućnosti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, te da glasa za pripadnika svoje zajednice za tu funkciju. On se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Aplikant je iz Srebrenice i izjašnjava se kao Bošnjak (jedan od „konstitutivnih naroda“). U vrijeme podnošenja aplikacije Sudu bio je član Narodne skupštine Republike Srpske. Godine 2006, kao kandidat Stranke za BiH, aplikant je podnio svoju kandidaturu za izbore 2006. godine za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Dana 24.07.2006. godine, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine donijela je odluku kojom se odbija njegova kandidatura. U obrazloženju je rečeno da aplikant ne može biti biran u Predsjedništvo s teritorije Republike Srpske s obzirom na to da se izjašnjava kao Bošnjak. Prema članu V Ustava i članu 8.1 stav 2. Izbornog zakona iz 2001. godine, kandidat za Predsjedništvo iz tog entiteta mora biti Srbin. Dana 20.09.2006. godine, Stranka za BiH i aplikant su se žalili Ustavnom sudu BiH pozivajući se na povredu člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju. Dana 29.09.2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da nije došlo do povrede te odredbe (odluka br. AP 2678/06).
Iako je pripadnik jednog od „konstitutivnih naroda“, aplikant je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva BiH usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište. Sud je ocijenio da je ova isključenost zasnovana na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta prebivališta od kojih oba služe kao osnov za različit tretman koji spada u domen člana 1. Protokola br. 12, te kao takva predstavlja diskriminirajuće postupanje suprotno članu 1. Protokola br. 12. Stoga Sud nalazi da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u pogledu nemogućnosti aplikanta da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH.
I ova presuda se, po uzoru na Sejdić-Finci, može provesti brisanjem etničke odrednice. Tako bi, recimo, Bošnjaci iz RS-a stekli pravo da budu birani u Predsjedništvo BiH. Istovremeno, izmjenama Izbornog zakona BiH bi HDZ-u moglo biti omogućeno da dobije “plutajuću” izbornu jedinicu.
Presuda Svetozar Pudarić protiv BiH
Svetozar Pudarić je aplikaciju Europskom sudu za ljudska prava podnio zbog aplikantove nemogućnosti da se kao državljanin Bih srpske nacionalnosti s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Europski sud je u ovoj presudi istakao da je već utvrdio da sličan ustavni preduvjet predstavlja diskriminirajuću razliku u postupanju i kršenje člana 1. Protokola br. 12 u presudi Pilav protiv BiH, koja se ticala nemogućnosti Pilava etničkog Bošnjaka s prebivalištem u Republici Srpskoj, da se kandidira za člana Predsjedništva BiH.
Sud je, također, istakao da sam Ustav izričito ne uvjetuje vršenje pasivnih izbornih prava zahtjevima prebivališta (sa referencom na članove II.2 I V Ustava BiH), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom BiH iz 2001. godine. Sud je ponovio da se nijedna zakonska odredba domaćeg zakona ne smije tumačiti i primjenjivati na način nespojiv sa obvezama država prema Konvenciji, posebno ako bi to bilo u suprotnosti sa zabranom diskriminacije i šire s načelima na kojima se temelji Konvencija. To zasigurno vrijedi i za tuženu državu, čiji vlastiti Ustav Konvenciji daje “prioritet nad svim ostalim zakonima”.
Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o meritumu ove tužbe. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju na tu temu, Sud je presudio da je u konkretnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog svoje nepodobnosti da se kandidira za Predsjedništvo BiH. Stoga je Sud presudio da je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Provedba je identična provedbi presuda Sejdić-Finci, Zornić i Pilav. I ova presuda ostavlja mogućnost uvođenja “plutajuće izborne jedinice” kojom bi se prihvatili zahtjevi HDZ-a BiH i Zagreba.
Presuda Samir Šlaku protiv BiH
U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 3.05.2016. godine, donio presudu kojom je presudio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, Samir Šlaku dana 8.08.2012. godine. Aplikant se žalio zbog toga što kao pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Brisanjem etničke odrednice kada je u pitanju Predsjedništvo BiH i uvođenjem kvote nacionalnih manjina u Domu naroda PS BiH i i ova presuda bi bila provedena. No, i ona ostavlja mogućnost uvođenja plutajućeg kantona u korist HDZ-a BiH.
Presuda Slaven Kovačević protiv BiH
Suština ove presude je to da je u njoj, pored etničke, utvrđena i teritorijalna diskriminacija. Evropski sud za ljudska prava, faktički, navodi da je legitimno predstavljanje diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH se, prema ovoj presudi, moraju birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države. Dakle, Predsjedništvo BiH – jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH – jedna izborna jedinica. Bez entiteta.
Prvedba ove presude, faktički, onemogućava prihvatanje zahtjeva HDZ-a BiH kada je u pitanju izborno zakonodavstvo. Pravosnažna presuda u slučaju Kovačević eliminira svaku mogućnost treće izborne jedinice.
