Na ‘svebošnjačkom saboru’ u pokušaju u organizaciji Elmedina Konakovića, Usame Zukorlić lider stranke Pravde i pomirenja bio je prvi do organizatora, takoreći njegova desna ruka u promociji potrebe dolaska, ali i po dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine.
Pričao je tada Zukorlić junior kako se Bošnjaci regije moraju okupiti, a poslušalo ga svega nekoliko predstavnika iz regije, te NiP i NES iz Bosne i Hercegovine. Kakvi organizatori, takav i skup, reklo bi se.
No, i prije nego je neuspješni skup održan vodila se polemika o tome kakva je uloga predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u cijeloj priči s obzirom da se čak i nudio da snosi troškove organizacije. U to vrijeme bio je zakazan i vaskršnji svesrpski sabor (otkazan zbog rezolucije o Srebrenici) pa su mnogi smatrali da je pokušaj Konakovića i Zukorlića bio zapravo način da se da snažan legitimitet u ime Bošnjaka tom okupljanju.
Današnja vijest o sastavu buduće srbijanske vlade uveliko daje za pravo onima koji su u korelacijsku ravan dovodili skup u Sarajevu sa skupom koji su dogovorili Vučić, Milorad Dodik i patrijarh Porfirije.
Jer, u vremenu kada srbijanska politika, diplomatija i njihovi lobisti iz petnih žila izvlače snagu da sruše rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici, najtežem zločinu nad Bošnjacima u posljednjih 100 godina, Zukorlić postaje dio njihove politike. S ove distance, iako sam taj skup i smatrao liderokratskom potrebom Konakovića, može se reći da je uspio ako uzmemo u obzir da ga je Vučić odobrio, a Zukorlić kao jedna od ključnih figura ušao u vlast s Vučićem.
Učesnici propalog skupa na Ilidži kazali su da ništa nisu dogovarali, ali s obzirom da su nekoliko sati proveli iza zamandaljenih vrata “razgovarajući o interesima Bošnjaka na Balkanu”, onda se s pravom možemo zapitati je li jedan od tih “interesa” da Zukorlić bude dio vlasti s Vučićevim SNS-om i to onaj dio bez portfelja ili ti značaja. Bilo bi dobro da nam svi učesnici sastanka, naročito NiP i NES, kao bh. političke stranke gdje jedna ima i šefa diplomatije objasne u čemu je interes Bošnjaka da Zukorlić bude svojevrsni politički priljepak vlasti Srbije.
Posebno bi nam to obrazloženje bilo potrebno u vremenu kada je Srbija uz Rusiju apsolutni logističar sve otvorenije Dodikove secesije u provođenju i kada se rezolucija u Srebrenici iz Beograda napada kako bi bili ostvareni dodatni interesi u Bosni i Hercegovini.
Ono što bi posebno morali da nam pojasne učesnici Konakovićevog skupa na Ilidži je pitanje kako će se ponašati Zukorlić u slučaju da Dodik zvanično proglasi otcjepljenje, a Vučić ga politički, vojno i diplomatski podrži u apsolutnoj moći. Je li Konakovićeva potreba da sazove sastanak s politikantima izraslim u koketiranju s velikosrpskom politikom zapravo plod potrebe da se suzbiju i neutrališu tada samo medijski natpisi danas prilično vidljive konekcije s licima i organizacijama s druge strane zakona i sve to na međunarodnom nivou.
U takvom prostoru politika Usame Zukorlića koji je najbliži politički partner Konakovića ukoliko zanemarimo SDP i NS kao dio projekta, u mnogo čemu je sporna po interese Bosne i Hercegovine. Jer, Zukorlić položajem kod Vučića neutrališe svaku mogućnost da on bude dio bilo kakve svebošnjačke reprezentacije. Istina nije jedini takav s onu stranu Drine, ali jedini se odazvao Konakoviću i igrao predstavu brige za Bošnjake.
Zanimljivo bi bilo čuti i reakciju Bošnjaka s Kosova, naročito onih pozvanih naknadno, 24 sata prije skupa, o tome da će učesnik pomenutog zbivanja svebošnjačke politike u pokušaju uskoro sjediti kao politički portir u vladi koja je nekoć oko kosovskih granica gomilala vijesti.
Zapravo i ja bih volio čuti šta o Kosovu misli Zukorlić, jer kao član vlade, bez obzira u kojoj formi morat će poštivati Ustav Srbije, a tamo piše “… Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima”.
Ako se sjetimo da je u toku rasprava kako će šef diplomatije BiH Elmedin Konaković glasati 16. maja o članstvu Kosova u Vijeću Evrope onda je jasno da bi sve osim glasanja u korist Srbije (protiv ili suzdržan) vjerovatno narušilo prijateljske odnose sa Zukorlićem, jer on po funkciji mora braniti Ustav Srbije i tvrdnju da je Kosovo pokrajina te države.
Doći na Baščaršiju, uslikati se s golubovima, prolaznicima i prošetati, pa onda ručati u Hillsu je primamljivo turistički, ali okaljati se velikosrpskim političkim interesima je teško uklonjiv trag.
Za učesnike Konakovićevog skupa skoro sigurno je kasno za popravku štete, za sve ostale ozbiljna lekcija i nauk za budućnost.
(NAP)
