Ako je bude, Bosna i Hercegovina će 2043. godine obilježiti stoljeće od obnove državnosti. Te godine će Igor Stojanović, ako u međuvremenu ne preseli u Beograd, biti bivši funkcioner s trogodišnjim “penzionerskim stažom”. U ovom trenutku začeta djeca će te 2043. godine čekati svoje druge izbore. Marin Vukoja će i dalje biti sudija Ustavnog suda BiH i koristit će “ukazanu šansu”.
Dragan Mioković će, kada Marinu Vukoji bude isticao mandat u Ustavnom sudu BiH, imati 85 godina. I moći će svom potomstvu i omladincima koji u njega budu gledali kao što neki danas gledaju u Raifa Dizdarevića, pričati da je, kao penzioner, davne 2024. godine, rukovodio Parlamentom Federacije. Prešutjet će da je njegova ruka bila presudna prilikom izbora Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH. Prešutjet će i da je za Vukoju bio spreman podići obje ruke, ali nije bilo potrebe, pa je tako, ovom drugom, mogao čačkati nos.
U ponedjeljak, 27. maja, Aner Žuljević će obilježiti 47. rođendan. U utorak će ga proslaviti glasujući za Marina Vukoju. Žuljević je skoro četiri godine mlađi od Vukoje. Pa, opet, kada Marin Vukoja bude odlazio u penziju, Aner Žuljević će iza sebe već imati godinu i po penzionerskog staža.
U utorak je, dakle, sjednica Predstavničkog doma Federacije BiH. U utorak će Trojka odlučiti da li će na narednih 19 godina prepustiti Ustavni sud BiH sljedbenicima politike UZP-a. Kada pravdaju svoju namjeru da glasaju za Marina Vukoju, argument liderima i zvaničnicima Trojke je to da je i SDA u Ustavni sud BiH izabrala Seadu Palavrić i Mirsada Ćemana. Imala je SDA i gorih kadrovskih rješenja. Eno ih danas u NiP-u. Ali sve i da su Ćeman i Palavrićeva isti kao Marin Vukoja, a nisu, pravdati svoju grešku SDA-ovom ne razlikuje vas od SDA. Štaviše, gori ste. Jer niste naučili ništa iz SDA-ovih grešaka na koje ste i sami upozoravali.
Ako mislite da je svejedno ko sjedi u Ustavnom sudu BiH, vratite se na slučaj “Ljubić”. Tada je dvoje HDZ-ovih sudija, u saradnji sa dvojicom SNSD-ovih i jednim strancem, utvrdilo da su odredbe Izbornog zakona BiH kojima je bio regulisan izbor delegata u Dom naroda FBiH – neustavan, odnosno diskriminatoran u odnosu na Hrvate. I danas HDZ na tome gradi svoju politiku, a direktna posljedica te presude je i odluka Christiana Scmidta nakon koje Bošnjaci i ostali vrijede još manje nego što su vrijedili prije presude.
Može li ovo shvatiti Dragan Mioković? Teško. Može li razumjeti Igor Stojanović? Ne baš. On je učio politiku od Elmedina Konakovića i sa Wikipedie. Može li shvatiti Aner Žuljević? Može. Ali on je fokusiran na telefokuminikacije i novu predaju Mostara – HDZ-u BiH.
Trojka je do sada mnogo toga dala HDZ-u. Dala je Autoceste, ali tamo je mandat četiri godine. Dala je Ceste. I to je na četiri godine. Dali su Fond za zaštitu okoliša. I to na četiri godine. Dali su FERK. I tim članovima mandat ističe u ovoj dekadi. Ustavni sud BiH se daje na 19 godina. Na pet budućih izbornih ciklusa. Samo je Zrinjski dobio koncesiju na duži period kada mu je Grad Mostar poklonio Veležov Bijeli Brijeg na 99 godina. Ali to su učinili HDZ-ovci. Velež je danas “muhadžir” klub u vlastitom gradu. I znaju to dobro i Nermin Nikšić i Aner Žuljević. Ako im vid nije pomutio Mladen Bošković koji se prema sarajevskim novinarima počeo ponašati kao upravnik Dretelja.
