Upad Vojske Srbije na teritoriju Bosne i Hercegovine desio se u nezgodan dan – u nedjelju, jednog vrelog julskog popodneva, kad sav pošten narod odmara i priprema se za nove radne obaveze.

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković bio je zauzet napuhivanjem plastičnih flamingosa na nekoj egzotičnoj destinaciji, patriotska armija Rame Isaka rasula se po roštiljima i teferičima, a novinari su jedva uspjeli nahvatati državnog ministra odbrane Zukana Heleza koji je umirivao raspamećene građane riječima da, prema njegovim saznanjima, nisu u pitanju “pravi” vojnici, nego kadeti Vojne akademije iz Srbije.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić kratko se zapitao “ko je to odobrio” ne upirući se previše da pronađe odgovor na to pitanje, a čak je i Denisu Bećiroviću te blažene nedjelje bilo mrsko da piše otvorena pisma, pa je zakazao sastanak s Christianom Schmidtom za ponedjeljak.

Nermina Nikšića i Edina Fortu još uvijek niko nije locirao, a i nema neke potrebe za tim. Ukratko, defilovanje vojnika Srbije po Prijedoru i Bratuncu proteklo je mirno, dostojanstveno i bez ikakvih incidenata, baš onako kako je to zacrtao predsjednik RS Milorad Dodik u svojim planovima o mirnom razdruživanju od Bosne i Hercegovine.

Na pitanje ko je odobrio ulazak strane vojske na područje Bosne i Hercegovine već jučer smo dobili jasan odgovor. Ambasada Srbije u Bosni i Hercegovini uredno je Ministarstvu vanjskih poslova BiH 5. jula najavila dolazak kadeta i “predstavnika Ministarstva odbrane i Vojske Srbije” u Bratunac i Kozaru povodom obilježavanja godišnjice Bitke na Kozari. Iz MVP o tome nisu obavijestili Predsjedništvo BiH, ali su poslali najavu Graničnoj policiji da će pripadnici Vojske Srbije ući u BiH.

Dakle, u Ministarstvu vanjskih poslova BiH znali su za ovu “službenu posjetu”. Da li je o tome nešto znao i ministar Konaković, koji je trenutno na godišnjem odmoru i još uvijek se nije oglasio, tek će se utvrđivati. No, ako će Bećirović i Schmidt već tražiti “krivce” za ovu vikend-diverziju Vojske Srbije, onda je jasno koga trebaju pozvati na odgovornost, a to nisu ni Dodik ni Aleksandar Vučić.

Milorad Dodik je jučer uz vijest o defileu vojnika Srbije kroz Prijedor napisao samo jednu riječ: “Konačno.” “Konačno” je bila jedina reakcija inače uvijek rječitog Dodika na društvenim mrežama. U toj jednoj riječi, “konačno”, objašnjena je cijela politička agenda Dodika i Vučića i njena realizacija. “Konačno” je Vojska Srbije (ponovo) u Bosni i Hercegovini, tamo gdje oduvijek i treba biti, “konačno” su u entitetu RS „svoji na svome“, “konačno” Republika Srpska postaje jedna država sa Srbijom, a ne više tek “manji bh. entitet”, neželjeni privjesak, formulacija koja je Dodiku godinama parala uši i iz koje se razvio cijeli plan o secesiji od BiH.

Govoreći nedavno po ko zna koji put o planiranom otcjepljenju Republike Srpske, Milorad Dodik kazao je da kada (zvanično) dođe taj veličanstveni dan, neće biti nikakvih oružanih nemira i rata. Malo će se dići halabuka, predviđa Dodik, političari iz Federacije davat će ljutite izjave, citirati odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma i uprazno prijetiti odmazdom i dronovima kamikazama, i poslije nekoliko dana sve će se smiriti i doći na svoje, a Republika Srpska postat će nezavisna država i vremenom se pripojiti Srbiji. Što se tiče međunarodne zajednice, EUFOR-a, NATO-a i ostalih, oni će reagovati otprilike onako kako su reagovali i na početak agresije na BiH prije više od 30 godina – dakle, nikako, očekuje Dodik.

Jučerašnje marširanje vojnika Srbije ulicama Prijedora i Bratunca i nemušta, konfuzna reakcija predstavnika vlasti i političara iz Federacije BiH koji obnašaju funkcije državnih ministara pokazuju koliko je Milorad Dodik bio u pravu. „Mirno razdruživanje“ Republike Srpske od Bosne i Hercegovine uz zeleno svjetlo od Aleksandra Vučića već je uveliko počelo, samo što Konaković, Helez, Schmidt i ostali o tome još nisu zvanično obaviješteni. A nezvanično, je li moguće da oni to zaista ne vide?!

(Slobodna Bosna)