Pozadina ovog HITNOG postupka prijedloga izmjena Zakona o policijskim službenicima u FBiH je to što je ministar FMUP-a Ramo Isak, u dogovoru sa braćom Čampara, namjeravao u FUP-u zadržati sebi odane kadrove koji će uskoro morati u penziju. I ta pozadina poznata je svima u Federalnoj upravi policije, ali i u Kabinetu ministra Isaka, Ervinu Mušinoviću (koji i dalje posredstvom sekretara FMUP-a Rijadom Halilović, upravlja procesima neophodnim Isaku za rukovođenje Federalnom upravom policije – jer on to i čini svakodnevno), kako bi na poziciji bitnoj ostavio ne samo Vahidina Munjića, već i šefa Specijalne jedinice FUP-a Mustafu Selmanovića koji je osumnjičen u okviru predmeta „Black tie 2“. U nastavku donosimo ključne detalje Isakovog zakona i pozadinu ovog prijedloga.
Naime, 13.11.2025. godine u popodnevnim satima, dan prije nego je POSKOK donio mjere zabrane, Vahidin Munjić sam sebe je imenova za koordinatora za vođenje kadrovskih i materijalno-tehničkih pitanja u Kabinetu direktora počevši od 13.11.2025. godine, rješenjem broj 11-11/4-30-2/443 (nije poznato šta se desilo sa rješenjem kojim je Isak imenovao njega 2024. godine za v.d. direktora). Isti taj dan, sa brojem rješenja 11-11/4-30-2/444 od 13.11.2025. godine, Vahidin Munjić (sada već koordinator i nema ovlaštenje da ikoga imenuje na bilo koje radno mjesto), imenuje Enesa Zeljkovića za načelnika SKP-a i po automatizmu se donosi odluka (prešutna) da Zeljković postane vd direktor FUP-e. Ovo sve uz aminovanje ministra Isaka, jer je u medijima rekao da je „odgovorna osoba u FUP završila svoju zamjenu“. Ovo navedeno predstavlja presedan u svim institucijama na svim nivoima, ali nažalost ne baš presedan koji bi istraživali pravosudno-policijski organi, s obzirom na to da se navedeno „dopustilo da funkcioniše i dalje“.
Ono što se namjerno prešućuje javnosti, ali i drugim nadležnim tijelima poput Komisije za sigurnost Parlamenta FBIH i Nezavisnog odbora istog tog Parlamenta, jeste da ovaj prijedlog izmjena Zakona o policijskim službenicima nije plod nikakve hitne potrebe sistema. Umjesto da nakon Munjićeve suspenzije ovaj prijedlog Zakona Ramo Isak povuče, on ga kao ministar, nastavlja forsirati, ostavljajući javnosti samo jedno, krajnje uznemirujuće pitanje: da li je Munjić ovaj zakon pisao kako bi sebi i sebi sličnima osigurao ostanak i eliminisao one koje je trebalo skloniti ili „spengati“, ili je Ramo Isak u tom istom zakonu prepoznao vlastiti interes i odlučio da ga provede do kraja, svjesno pretvarajući zakon u alat lične i političke računice.
Sada, kada su mnogi od tih ljudi na pragu penzije, uključujući i one na najvišim pozicijama navedeni zakon se iznenada proglašava „nužnim“, nikako zbog sigurnosti građana, nego zbog kontinuiteta političke kontrole nad najvažnijom federalnom institucijom sigurnosti. Hitna procedura nikako nije slučajna, a vrijeme predstavlja ključni faktor, s obzirom na to da svaki mjesec koji prođe bez usvajanja ovog nakaradnog zakona, znači da će neki od ključnih ljudi morati napustiti sigurnosni i gubi se dosadašnja kontrola moći. U nastavku donosimo imena policijskih službenika na pozicijama čijim odlaskom u penziju Isak i Čampare gube kontrolu u FUP-u.
Enes Zeljković – trenutni v.d direktor, kojeg je Munjić menovao na sumnjiv način. Navedeni policijski službenik je trebao sa danom 31.12.2025. godine da bude penzionisan, ali je uz dogovor sa šeficom pravne službe Ifetom Branković dogovorio da ga ona stavi na spisak penzionisanja sa 31.01.2026. godine. Međutim kada je dobio informaciju da je u Federalnu inspekciju rada stigla anonimna prijava u vezi neregularnosti oko penzionisanja, Zeljković je naprasno poslao pismeni upit šefici Branković s pitanjem – zašto je njega ostavila još mjesec dana na radnom mjestu.
Hidajet Kulo – v.d načelnik Jedinice zaa profesionalne standarde koji je 2024. godine bio dužan po službenoj dužnosti da pokrene disciplinski postupak protiv Munjića nakon njegovog hapšenja u akciji „Black tie II“, i koji je aminovao disciplinske postupke protiv nepodobnih.
Mustafa Selmanović – komandant Specijalne policijske jedinice, jedan od osumnjičenih u akciji „Black tie II“, koji je ubijeđen da će i dalje voditi procese u Specijalnoj policijskoj jedinici, i koji će, prema informacijama Istrage, nakon propasti Isakovog zakona postati budući savjetnik Rame Isaka.
Ivan Tezner – jedan od pomoćnika komandanta Specijalne policijske jedinice, koji prikriva svoj staž u policiji Republike Hrvatske godinama, da ne bi otišao u penziju, i jedan je od aktera koji su odavali pitanja budućim kadetima za Policijsku akademiju, a zbog kojeg je oboren posljednji konkurs u Federalnoj upravi policije. Kao i osoba koji je prijavljen u Jedinicu za profesionalne standarde zbog seksualnog uznemiravanja policijske službenice, a koji proces je Kulo Hidajet obustavio zbog nedostatka dokaza.
Kenan Bučuk – nesuđeni glavni inspektor, na trenutno još uvijek nedovršenom konkursu za unapređenje, za kojeg je Nezavisni odbor istakao da je potrebno da se obustavi zbog neregularnosti oko samog raspisivanja i sastava komisije za unapređenje. Bučuku je obećan čin glavnog inspektora.
Kako bi FUP doveli u situaciju da ovisi i kadrovima braće Čampara i Rame Isaka, Vahidin Munjić je tokom mandata odbijao raspisivati konkurse za unapređenje u čin glavnog inspektora, tvrdeći nema ko da bude u komisiji, jer nema dovoljno glavnih inspektora. A jedini način da se taj problem riješi bio je: raspisati konkurs. Upravo ono što je odbijao da uradi. Međutim, kada se našao pred smjenom zbog afere „Spengavanje“ i kada mu je bilo jasno da više neće imati mogućnost da upravlja procesima, samo dva dana prije nego što mu je izrečena mjera zabrane obavljanja poslova rukovodioca FUP-a Munjić raspisuje konkurs za glavne inspektore. Dakle, konkurs je mogao biti raspisan u svakom trenutku, ali je godinama zadržavan iz političkih i ličnih razloga. Međutim ovaj kontroverzni konkurs dobiva svoj zaplet zabranom obavljanja dužnosti za Vahidina Munjića od strane POSKOK-a, u aferi „Spengavanje“, iz razloga što su u komisiji predloženi Ibro Bešlija, Nurudin Hafizović i Mustafa Selmanović.
Paradoks nastaje zbog činjenice da je Mustafa Selmanović istovremeno i član Policijskog odbora koji odlučuje po žalbama na odluke Komisije čiji je, također, član. i mora se izuzeti iz Komisije, No, još veći nastaje kada 17.11.2025. godine javnost biva upoznata da je Enes Zeljković vd načelnik SKP imenovan od strane “nekoga“ za rukovodioca organa. Zeljković je inače bio predsjednik Policijskog odbora i u situaciji ovog konkursa, apsolutno je neprihvatljivo da isti bude i rukovodilac organa (vd direktor) koji će izvršiti izbor kandidata za pet mjesta (iako ima mnogo više upražnjenih mjesta i više kandidata) i član Policijskog odbora. Ali dvojac Munjić i Isak su se dosjetili da izvrše rotaciju i umjesto Zeljkovića na čelo Policijskog odbora postavlja se Selmanović, a umjesto Zeljkovića protuzakonito dovode glavnog inspektora iz Sudske policije.
Bitno je istaći jedno ime koje trenutno zaslužuje pažnju na način da je stao na stanu Rame Isaka, kao predsjednik nereprezentativnog sindikata unutar Federalne uprave policije, Aldin Sinanović, koje je donedavno bio u otvorenom sukobu sa Isakom, ipak zbog navedenog konkursa, u kojem mu je obećan čin glavnog inspektora, došao do bliskog saradnika koji lično on, a ne Sindikat kojeg on predstavlja, podržava ovaj Zakon.
Ove izmjene Zakona o policijskim službenicima FBiH nisu nikakva reforma, nije nikakav „patriotski čin“ Rame Isaka, već pokušaj da se hitnom procedurom legalizuju nezakonite dosadašnje prakse i produži opstanak kompromitiranih kadrova u vrhu FUP-a, a radi očuvanja političke kontrole, ličnih interesa i prikrivanja odgovornosti onih koji su ovaj sistem zloupotrebljavali godinama.
U nastavku je neophodno detaljno elaborirati sporne odredbe predloženog zakona, kako bi šira javnost dobila jasniji uvid.
Naime, u predloženom Zakonu o policijskim službenicima FBiH iza člana 65. dodaje se novi član 65a. koji glasi:
Član 65a.
(Trajno preuzimanje policijskih službenika)
Policijski organ može, putem internog poziva, kada to potreba službe zahtijeva, sporazumno preuzimati u radni odnos policijske službenike, koji su trenutno zaposleni u kantonalnom ministarstvu unutrašnjih poslova u sve činove, uz pismenu saglasnost ili pismeni zahtiev tog policijskog službenika koji se preuzima.
Policijski organ će prije objavljivanja javnog konkursa za zapošljavanje policijskih
službenika u početne činove u skladu sa članom 42. ovog zakona, objaviti – uputiti interni poziv za preuzimanje policijskih službenika iz stava (1) ovog člana za upražnjena radna mjesta u početnom činu – čin ‘policajac’ i čin “mlađi inspektor”.
Ukoliko policijski organ ne izvrši popunu upražnjenih radnih mjesta putem unapređenja policijskog službenika u skladu sa članom 74. ovog zakona, može objaviti – uputiti interni poziv za preuzimanje policijskih službenika iz stava (1) ovog člana.
Policijski službenik preuzima se trajno u policijski organ putem pismenog sporazuma između dva policijska organa – kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova i policijskog organa u istom činu koji je imao u kantonalnom ministarstvu unutrašnjih poslova u kome je prethodno bio zaposlen i ostvaruje sva prava kao i policijski službenici već zaposleni u policijskom organu.Policijski službenik iz stava (1) ovog člana može se preuzeti, ako ispunjava sljedeće uvjete:
da mu nije izrečena disciplinska sankcija u proteklih godinu dana; da ima jednu ocjenu pozitivnu; da je zdravstveno sposoban u momentu sporazumnog preuzimanja, što dokazuje uvjerenjem izdatim od javne zdravstvene ustanove.”
Ovim članom se policajci mogu trajno prebacivati iz kantonalnih MUP-ova u Federalnu upravu policije bez javnog konkursa i bez bio kakve provjere. Prema kreatoru zakona dovoljno je da neko nema disciplinsku kaznu u posljednjih godinu dana, da ima jednu pozitivnu ocjenu i ljekarsko uvjerenje. Sve navedeno nikako nisu kriteriji, koji će garantovati stručnost, profesionalno iskustvo, sposobnost donošenja odluka, spremnost policijskog službenika da se nosi sa odgovornošću i složenim situacijama u praksi, već nažalost samo formalnosti pretočena u ugovor. Gore navedeno, itekako ima smisla ukoliko bi se ostvarila nakana Rame Isaka, a to je da u Federalnu upravu policije dovede smijenjenog i bivšeg komesara MUP ZDK, Rusmira Šišića, kojeg je ranijih godina kratkotrajno postavio za komesara.
Međutim, ne ističe se u javnosti i veći problem koji se krije u nadležnostima KMUP-a u odnosu na FUP (osim kada je to politici potrebno). Naime, kantonalni policajci su školovani i osposobljeni za poslove koji su zakonski definisani za nivoe kantona, dok FUP ima sasvim drugačije nadležnost – od istraga složenih kriminalnih mreža, preko prekograničnih operacija, do rada po federalnim i međunarodnim propisima. Ovim se dobiva da policajci koji dolaze iz kantona formalno dobivaju ista ovlaštenja kao i federalni službenici, iako nisu prošli specifičnu obuku namijenjenu za obavljanje poslova policijskog službenika Federalne uprave policije.
Član 2.
Iza člana 78. dodaje se novi član 78a. koji glasi:
Član 78a.
(Vanredno unapređenje)
U slučaju kada u policijskom organu postoje upražnjena radna mjesta u činu višeg inspektora ili samostalnog inspektora ili glavnog inspektora, a koja se ne mogu popuniti putem unapređenja na način utvrđen ovim zakonom, popuna tih radnih mjesta policijskih službenika može se vršiti vanrednim unapređenjem kako bi se osigurala operativnost policijskog organa.
Policijski službenici iz stava (1) ovog člana mogu se unaprijediti vanrednim unapređenjem ukoliko imaju VSS – Vll stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koje se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog sistema studiranja i ukoliko su u zadnjih pet godina u policijskom organu ocijenjeni ocjenom odličan.
Prilikom provođenja vanrednog unapređenja iz stava (1) ovog člana vodi se računa o spolnoj zastupljenosti.
Odluku o vanrednom unapređenju donosi rukovodilac policijskog organa na osnovu preporuke koju sačini komisija za vanredno unapređenje, koju imenuje rukovodilac policijskog organa, a čine je dva policijska službenika u najmanjem činu viši inspektor i jedan državni službenik koji mora biti diplomirani pravnik.
Unapređenje policijskih službenika putem vanrednog unapređenja u skladu sa ovim članom može se vršiti samo jednom u toku profesionalne karijere policijskog službenika.”
Član 78a omogućava vanredno unapređenje policijskih službenika kada postoje upražnjena radna mjesta višeg inspektora, samostalnog ili glavnog inspektora koja se ne mogu popuniti „standardnim“ putem. Ovdje, problem leži u potencijalnim zloupotrebama, posebno od strane rukovodioca organa, koji je prioritetno “kriv” što nema dovoljno oficirskog kadra, s obzirom na to da nije vodio računa o kadrovskom unapređenju. Podsjećanja radi, Munjić je tokom dvije godine svog mandata unaprijedio dovoljan broj viših inspektora i samostalnih inspektora (ali je veći broj njih sklonjen na nerukovodeće pozicije, jer su nepodobni), međutim nije htio raspisati konkurs za glavne inspektore, niti je htio (zajedno sa ministrom Isakom) da u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta iz avgusta 2024. godine, da uvede institute “susjedni čin samostalni inspektor-glavni inspektor”, dok je za sve druge činove od policajca do samostalnog inspektora uveo ovaj institut u pomenuti Pravilnik.
