Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić obratio se novinarima nakon propale sjednice na kojoj se trebalo govoriti o aferi ‘spengavanje’.
Ako je premijeru Nerminu Nikšiću zaista bilo stalo da “se obrati” i kaže sve što danas ponavlja pred kamerama, onda je najjednostavniji put bio – da njegovi zastupnici podrže dnevni red. To je politička abeceda. Nema smisla glumiti odlučnost na press konferenciji, dok vlastite ruke nisu digli kad je zaista trebalo.
“One su došle zbog činjenice da se ne može ništa prigovoriti federalnoj vladi kad je u pitanju ekonomska situacija, ispunjenje zahtjeva o rasterećenju privrede, minimalnoj plati, donošenju prijedloga zakona o fiskalizaciji itd. Oni koji imaju razloga, sada se vjerovatno plaše i gledaju kako će to osporiti”, kazao je Nikšić.
A, naravno da nije tačno da im se nema šta prigovoriti. Od sumnjivih poticaja, dešavanja s penzionerima, činjenice da je i Vojinu Mijatoviću oduzet telefon, da je šefica kabineta Nikšića također bez mobitela…
Apsurdno je što premijer danas objašnjava šta bi rado rekao na sjednici, dok mu je cijeli klub zastupnika omogućio da ne kaže ništa. Ako je već bio željan obraćanja, mogao je i formalno zatražiti riječ. Ni to nije urađeno. Pa kome je onda smetala rasprava?
A najbizarnije je ponavljanje teze da se “kreiraju afere” i “izmišlja”, dok istovremeno sud suspenduje četiri visoko pozicionirana zvaničnika upravo zbog predmeta vezanih za sporne prepiske. Teško je, blago rečeno, optuživati druge za fabrikovanje skandala kada institucije same potvrđuju da postoji ozbiljan problem.
Ukratko ako je istina na njihovoj strani, onda se ne bježi od dnevnog reda, ne krije se iza proceduralnih izgovora i ne glumi žrtva.
Danas je sve bilo smiješno osim činjenice da se u ovoj priči mnogo toga ne uklapa u narativ koji premijer pokušava prodati.
NAP (Patria)
