Ako se pitate zašto Izraelci u Gazi ubijaju palestinsku djecu, onda odgovor pronađite u zapadnim medijima. Jer “simboli slobode” znaju odgovor. Demografija. U Gazi se, primjećuju novinari The Economista, rađa puno djece i zato izraelske rakete u Gazi ubijaju mnogo djece.
A ako se pitate zbog čega je Christian Schmidt suspendovao Ustav Federacije i nametnuo Izborni zakon, onda odgovor pronađite u studiji Edwarda P. Josepha profesora na američkom univerzitetu Johns Hopkins i njegovih saradnika Branislava Radeljića, Lullzima Pezia, Iulije Joja, Jana Cingela i Pol Villa Saria. Ovaj hrvatski lobista sa saradnicima kaže da je jedan od problema Bosne i Hercegovine “bošnjački demografski oportunizam”. Tj. prekomjerno rađanje bošnjačke djece.
Ovaj prvi, palestinski problem, Bošnjaci dobro razumiju. Desetine hiljada ljudi širom Bosne i Hercegovine pruža podršku obespravljenim Palestincima. Izlaze na ulice sa palestinskim zastavama, intenzivno prate društvene mreže, solidarišu se s Gazom… I, trebaju.
No, na ovaj drugi problem Bošnjaci nisu reagirali. Naprotiv. Šutjeli su onda kada ih se najviše ticalo. Kada je Christian Schmidt dodatno smanjivao vrijednost bošnjačkog glasa u odnosu na hrvatski, veći dio Bošnjaka je vjerovao “bh. CNN-ovima” koji su tvrdili da Visoki predstavnik to radi za “dobrobit svih građana”.
A istina je, zapravo, drugačija. Schmidt je Ustav i Zakon napravio takvim da uopće nije bitno koliko u Bosni i Hercegovini procentualno živi Bošnjaka. Bitno je da Bošnjaci, čak i ako ih “demografski oportunizam” dovede do 90 posto bh. populacije neće moći samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Već sam pisao – u Republici Srpskoj, entitetu nastalom na genocidu i etničkom čišćenju, jedan čovjek vrijedi kao jedan čovjek, bez obzira na nacionalnost. A tamo gdje su se Bošnjaci obranili, jedan bošnjački glas vrijedi kao 0,3 hrvatska glasa.
Ne može se, znam, porediti ubijanje djece sa suspendiranjem ustava. Palestincima ne daju ni ustav, ni državu, ni slobodu, niti teritoriju za miran život. Bošnjaci, kao prvo, imaju državu u kojoj se ograničeno pitaju. Onog trenutka kada zatraže demokratsko pravo da većina od 50 posto plus jedan glas odlučuje o svemu, od Zapada i OHR-a dobiju jednodnevnu suspenziju ustava. Tek da im se pokaže da imaju prava onoliko koliko to odluči neki Christian Schmidt ili Michael Murphy.
To što se palestinsko opće stradanje ne može porediti sa bošnjačkim političkim stradanjem prošle i ove godine, ne znači da motivi nisu isti. Ali te motive Bošnjaci, ili barem većina njih, nije u stanju prepoznati. Zato desetine hiljada Bošnjaka izlazi na ulice negodujući zbog svjetske nepravde u Palestini, a istovremeno one koji su izašli pred OHR naziva “krezubim seljacima” koji štite “kriminalnu hobotnicu” SDA.
Treba biti iskren i reći da je SDA svojom kadrovskom i općom politikom doprinijela da borci protiv bošnjačkog “demografskog oportunizma” kroz bh. CNN-ove i druge grantovske medije nametnu svoj narativ prema kojem je sasvim ok da jedan Hrvat u Mostaru vrijedi kao tri i po Bošnjaka u istom gradu. Schmidt, Murphy i Ed Joseph su svoje stvarne namjere prikrili borbom protiv korupcije čiji je simbol SDA, na isti način kao što Izrael i njegovi zapadni partneri pokušavaju Hamasovim terorističkim akcijama prikriti svoje prave namjere i posljednje akcije u Gazi.
Zašto Bošnjaci bolje vide probleme na Kosovu, u Crnoj Gori ili u Palestini, nego u Bosni i Hercegovini?
Prvo zbog medija i analitičara čije su stavove nametnuli grantovi i susjedi, a drugo zbog dvodecenijskih grešaka vladajućih struktura u Sarajevu koje su svojim bahaćenjem stvarale nezadovoljstvo među Bošnjacima. A nezadovoljnim čovjekom najlakše je manipulirati.
Da zaključimo, ne obračunava se Izrael u Gazi sa Hamasom, kao što se Christian Schmidt, Murphy i kojekakve Trojke nisu obračunavale sa kriminalom i korupcijom SDA. Obračunavaju se sa demografskim oportunizmom Bošnjaka i Palestinaca. Svako na svoj način i u skladu sa standardima regije u kojoj se nalaze.
