Odlazak Michaela Murphya iz BiH ne znači da su Sjedinjene Američke Države odustale od svojih strateških interesa u zemlji, među kojima je posebno značajan energetski projekat poznat kao Južna interkonekcija. Naprotiv, najnoviji razvoj događaja sugerira da bi Washington mogao dodatno zaoštriti svoj pristup prema domaćim političarima koji ugrožavaju realizaciju tog projekta. Najoštriji udar uslijedio je nakon izjava federalnog premijera Nermina Nikšića koji je, u javnom istupu, izrazio izvinjenje Draganu Čoviću uz tvrdnju da su “bili natjerani” da usvoje Zakon o Južnoj interkonekciji.
“Dakle, nakon naše komunikacije sam rekao, Dragan izvini, ovo se promijenilo, vrati to na početak. Dakle, čovjek je razumio, mi smo preglasali HDZ, to je bila prva tačka na Vladi. Nakon toga smo imali 89 tačaka koje smo donijeli jednoglasno. Ja znam iz prethodnih perioda, da je to bila blokada federalne Vlade, bilo od SDA, od HDZ-a, od SDP-a, od bilo koga pola godine. Dakle, mi smo na Vladi, nakon dogovora koji smo donijeli, o principu kako ćemo to riješiti i vjerujte, za mjesec, dana ili za dva bi to riješili sigurno na način kako smo se dogovorili. Imali smo to što smo imali jedan pritisak, svi znamo, dakle, eto i gdje se to spomenulo i promijenilo se”, ispalio je Nikšić.
Ovom izjavom i ponašanjem ne samo da je Nikšić osporio institucionalni integritet donošenja zakona, nego i implicirao da su međunarodni pritisci ključni faktor u odlučivanju unutar domaćih političkih struktura.
Ovakva izjava predstavlja svojevrsni diplomatski presedan. U kontekstu odnosa BiH i SAD, otvoreno priznanje da se na zakone pristaje pod pritiskom te izvinjavanje partneru koji često nastupa s nacionalističkih pozicija, može se tumačiti kao distanciranje od prethodno usaglašenih reformskih pravaca. Time se ozbiljno narušava kredibilitet i Nikšića i Čovića kao političkih sagovornika.
U diplomatskim krugovima sumnjaju da bi ovakvo ponašanje moglo dovesti do uvođenja sankcija – stavljanja na tzv. crnu listu.
Priča je već dobrano konkretizovana nakon što je američka senatorica Jeanne Shaheen, rangirana članica Odbora za vanjske poslove Senata, održala uvodne riječi na saslušanju o nominacijama ambasadora, među kojima je bila i nominirana ambasadorica za Hrvatsku Nicole McGraw.
“Prijašnje administracije su davale podršku bh. energetskom sektoru kako Južna interkonekcija bila završena. Njome bi se spojila energetska infrastruktura BiH sa Hrvatskom, čime bi se BiH odvojila od totalne ovisnosti o ruskom plinu, a Hrvatska bi imala priliku postati regionalni lider. Zastoj je nastao, a evo zašto sam fokusirana na BiH, zbog lidera bh. Hrvata Dragana Čovića. On je blokirao ovaj projekt i traži načine da iskoristi izgradnju Južne interkonekcije kako bi povećao svoju moć”, istakla je Shaheen.
SAD, dakle, bez obzira na promjenu administracije ne gledaju blagonaklono na političke aktere koji, iz bilo kojih razloga, blokiraju ključne energetske i reformske projekte.
Ako se pokaže da su Južnu interkonekciju tretirali kao sredstvo političke trgovine, Nikšić i Čović bi se mogli naći pod direktnim američkim pritiskom – i to ne samo deklarativno.
Jasno je da povlačenje Murphya ne znači i kraj američkog angažmana. Naprotiv, sve upućuje na to da će SAD tražiti nove pouzdane partnere u BiH, one koji ne pristaju na političku improvizaciju kada su u pitanju ključni strateški projekti. A, na šta je Nikšić pristao zbog mira s Čovićem, što znači da bi sankcije mogle pogoditi i Nikšića.
