Ako nikada niste morali pratiti cjelodnevno zasjedanje Skupštine Kantona Sarajevo
(što nama novinarima spada u „službenu dužnost“), onda ne znate kako izgleda
iskonska duševna patnja. Na jučerašnjoj sjednici, zastupnici kantonalne Skupštine
su od pola deset ujutro pa do kasnih večernjih sati žustro raspravljali da li će
prihvatiti ostavku premijera Nihada Uka i time razriješiti dužnosti kompletnu
Vladu Kantona. Višesatna diskusija, koja je na momente prijetila da preraste u
fizički obračun, suštinski je bila potpuno bespotrebna s obzirom na činjenicu da su
se i vlast i opozicija već unaprijed nezvanično usaglasili da će Ukova ostavka biti
prihvaćena. No, zastupničke plaće se nekako moraju zaraditi, pa makar i suvišnim
performansom za javnost tokom kojeg se rijetko mogla čuti poneka pametna
replika, ali smo zato čuli niz besmislica i već tradicionalnih optužbi na relaciji
vladajuća većina – opozicija.
Pa, krenimo redom…
Na samom početku sjednice sukobili su se NiP-ov predsjedavajući Elvedin Okerić i
SDA-ov Haris Zahiragić. Nije im prvi put, ali ovog puta je bilo baš „gusto“. Sve je
kulminiralo kada je Okerić oduzeo Zahiragiću riječ, nakon čega je Zahiragić optužio
vlast da ih pokušava zastrašiti jakim policijskim snagama koje su bile raspoređene
u i oko zgrade Skupštine zbog mladih demonstranata koji traže temeljite
promjene sistema. U jeku uzavrelih političkih strasti Okerić je Zahiragića praktično
istjerao iz skupštinske sale, pa je predložena pauza kako bi se strasti smirile. Tek
što su se zastupnici vratili u salu, ponovo je data pauza. U nastavku sjednice
uslijedile su još tri pauze: jedna za džumu, jedna za press konferenciju zastupnika
opozicije i jedna za iftar.
Kada nisu bili na pauzama, zastupnici su jedni druge častili brojnim maštovitim
verbalnim konstrukcijama, poput „wannabe predsjedavajući“ Skupštine (Vildana
Bešlija – Mahiru Deviću) i „Sabina Ćudić s Temua“ (Haris Zahiragić – Vildani
Bešlija). Dok je zastupnica Naše stranke Miomirka Melank govorila o uslovima
porođaja u zdravstvenim ustanovama, zastupnica SDA Sebija Izetbegović je iza nje
kolutala očima.
U neko doba, između dvije replike, neko se dosjetio da bi se mogla odati počast
tragično nastradalom Erdoanu Morankiću. Pa se tako odala počast.
Nakon toga nastavilo se sa već dobro poznatim temama: bivši premijeri SDA,
sadašnji premijeri Trojke, ko je više, a ko manje korumpiran, ko je veći, a ko manji
krivac za uništena javna preduzeća, tajne ugovore i milionske budžetske izdatke
čije efekte građani uporno ne uspijevaju primijetiti…
Uslijedila je dvosatna pauza za iftar, a zatim su predstavnici zakonodavne vlasti
nakon kraće diskusije usvojili ostavku Nihada Uka. Naravno – samo formalno, s
obzirom da se ne zna ni kada će biti biran mandatar za sastav nove Vlade Kantona.
Kako sada stvari stoje, teško da će se to uopće desiti prije općih izbora. Dakle, Uk i
njegovi ministri nastavit će i dalje obavljati svoje funkcije kao i do sada, bez obzira
na fatalnu tramvajsku nesreću, proteste i ostavke „iz moralnih razloga“.
U najkraćem, život u Kantonu Sarajevo, politički i svaki drugi, nastavlja se potpuno
isto kao i prije ove maratonske sjednice. Za sve, osim za zlosretnog mladića
Erdoana Morankića. Odgovornost za njegovu smrt nestala je negdje između dvije
zastupničke replike.
