Smiješno vam je, zar ne, kada vam pošalju neku fotomontažu Dušanke Majkić. I još kada je, pritome, nazovu Dušanom, odgovorit ćete velikim „smajlijem“. Nezavisne direktorice nezavisnih istraživačkih centara sigurno neće napisati nijednu jedinu riječ o tome. Neće reagovati nijedna ambasada. Nekako je „cool“ vrijeđati Dušanku Majkić. Em dolazi iz „mrskog SNSD-a“, em „nema lijep osmijeh“, poput nekih drugih koje svojim pogledom izmame “žurnu reakciju“.
Duhoviti su, je l’ tako, oni što prave stickere sa likom Željke Cvijanović. Ona nije ženstvena, nema „lijep osmijeh“ i ne zaslužuje, kao i Dušanka Majkić, da je se brani od najprizemnijih seksističkih napada.
Ako je suditi po društvenim mrežama i reakcijama „aktivistica“, Sanja Vulić nije žena. Ona je tek „SNSD-ovka“ koja zaslužuje svaki vid prezira i seksističke uvrede.
S podsmijehom se među feministicama gleda na stajling Bibije Kerle. Ne zaslužuje ona, vidimo svi, nikakvu podršku ni kada je prave raznorazne fotomontaže s njenim likom, kada je prikazuju kao muškarca, kada vrijeđaju njenu ženstvenost.
Pokušajte zamisliti uznemirene feministice, društvenu kremu, režisere i skupljače lajkova, da je, recimo, umjesto Nidžare Ahmetašević policija brutalno privela članicu ili aktivisticu neke „eliti prihvatljive“ organizacije. Kakav bi to lom bio. Ali ovako, Nidžara Ahmetašević je „sama tražila“ da je privedu. Baš onako kako su žene „same izazivale svoje silovatelje“.
Možemo redom nabrajati žene koje su se našle na udaru „botova“ i „fotomontažera“ seksitičkih fotografija, ali u odbranu većine njih nije stala nijedna „aktivistica“ ni „aktivista“, poput, recimo, eksperta za sve – Dine Mustafića.
Kako bi, možete li zamisliti uopće, izgledalo to kada bi neka NVO, neka aktivistiva ili nezavisna direktorica nezavisne istraživačke mreže stala, recimo, u odbranu omražene Sebije Izetbegović kada se na društvenim mrežama pojave seksističke fotomontaže usmjerene protiv nje. Budimo iskreni, to je čak i nezamislivo.
Ali kada napadnu Sabinu, ne Sebiju, Ćudić, „elita“ bude zgrožena. Pišu se pisma, perticije podrške, twittaju ambasadori, nezavisni analitičari… Jer Sabina Ćudić „ima lijep osmijeh“. Za razliku od svih gore navedenih žena.
Posljednji u nizu slučajeva je Ivana Marić. „Nezavisna“ analitičarka našla se na udaru društvenih mreža zbog svojih, budimo iskreni, više nespretnih nego zlonamjernih izjava. No, ona je „pod napadom“ zbog toga što je „žena“, reci će aktivistice. Kada se na tim istim društvenim mrežama pojavila neprimjerena fotomontaža Ivane Marić i sarajevske Vijećnice, uslijedile su osude sa svih strana. I neka su. I trebaju. Ali isto tako trebaju biti osude kada se na isti način vrijeđaju Dušanka Majkić, Željka Cvijanović, Bibija Kerla, Sebija Izetbegović, Nidžara Ahmetašević …Samo,„elita“ tada šuti. Jer te dame ne pripadaju zatvorenoj skupini ljudi koja sebe smatra najotvorenijom na svijetu.
Zato, kada kritikujete Irmu Baraliju zbog katastrofalne odluke u Mostaru, imajte na umu da je „napadate zbog toga što je žena“. A kada napadate Dušanku Majkić znajte da možete preći granicu jer, zaboga, „ona nema lijep osmijeh“, kako bi rekli ušminkani aktivisti iz „zatvorenih skupina navodno otvorenih ljudi“.
„Sretan Osmi mart svim ženama osim Dušanki Majkić“, glasila jedna od poruka najviše dijeljenih prošloga ponedjeljka.
Duhovito, a?
Naravno da nije. I naravno da je to jadno. I od toga je samo jednije što nijedna aktivistica nije sjela i napisala „otvoreno pismo“ na društvenim mrežama kako bi upozorila javnost na primitivne napade na Dušanku Majkić. I brojne druge majkićke koje “nisu super”.
