Rezultati “izbacivanja” SNSD-a iz državne vlasti su baš vidljivi. Elmedin Konaković je ostao ministar vanjskih poslova, a njegov jaran Darko Babalj je dobio sekretaricu plus još savjetnicu u liku i djelu Aleksandre Pandurević. Sve drugo je blokirano. Sve drugo je propalo. Otkako je Konaković bagerima krenuo na SNSD, Vijeće ministara BiH ne funkcionira. Sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH nema. Nijedan zakon nije usvojen. Priča o evropskom putu je nestala.
Dobitnici su, rekosmo, samo Elmedin Konaković i Darko Babalj. Prvi osobno, a drugi lično. Svi drugi su gubitnici.
Ima tome sigurno mjesec i kusur kako mi je, nakon kupreškog sastanka sa HDZ-om, Nebojša Vukanović slavodobitno, u emisiji Istraga sedmice na Hayat televiziji, saopćio kako sam bio jedan od onih koji su tvrdili da Dragan Čović nikad neće napustiti Milorada Dodika, a Čović je, eto, baš nakon sastanka sa njim kazao kako je njegovo partnerstvo sa SNSD-om završeno.
Danas, pak, Nebojša Vukanović, u punom kapacitetu svoje naivnosti i dobronamjernosti, kaže da su Dodik i Čović na istom brodu. Pa, prijeti kako bi se iz kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH mogao smijeniti HDZ-ov Marinko Čavara.
Mogao bi teoretski. Vukanov problem je što praktično ne može. Jer neće sarajevska Trojka, koja od početka robuje robovlasniku iz Sokola, nikada glasati za smjenu Marinka Čavare. A bez tih glasova, da se poslužim hercegovačkim izvornim jezikom, “nema ruka” za smjenu HDZ-ovog člana Kolegija. Čak i da smijene Čavaru, pitanje je ko će biti Hrvat koji bi ga naslijedio u Kolegiju? Jedini Hrvat koji nije u Klubu HDZ-a je Vlatko Glavaš iz DF-a. Zar iko pri zdravoj pameti vjeruje da će, kao prvo, DF prihvatiti da zbog mjesta u Kolegiju Predstavničkog doma dijeli teret vlasti sa Trojkom, HDZ-m i Dodikom, i, kao drugo, NiP-ovi kadrovi nikada neće glasovati za bilo koju opciju u kojoj DF mijenja HDZ.
Prvo su nas lideri Trojke, pojačani Michaelom Murphyjem i Christianom Schmidtom, krajem 2022. godine, uvjeravali da su HDZ i SNSD nezaobilazni prilikom formiranja vlasti. A nisu bili nezaobilazni. Jer HDZ ima četiri zastupnika, a SNSD sa partnerima osam. U zbiru je to 12 zastupnika. Na drugoj strani je ostalo 30 ruku. Za imenovanje Vijeća ministara bile su dovoljno 22. U Predsjedništvu BiH, koje imenuje mandatara, SNSD ima Željku Cvijanović. HDZ nema nikoga. Mogli su, dakle, Željko Komšić i Denis Bećirović imenovati mandatara iz, recimo, SDP-a. Moglo se formirati Vijeće ministara BiH, za njega ne treba Dom naroda, bez SNSD-a i HDZ-a. Moglo se, ali su Murphy i Schmidt odredili Trojki da je bitnije obračunati se sa Bakirom Izetbegovićem i Željkom Komšićem, nego sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
“Čović ne djeluje ni u interesu hrvatskog naroda ni u interesu BiH, a Dodik je prostak”, poručio je prošle sedmice član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.
Da, da, isti onaj Denis Bećirović koji je 22. decembra 2022. godine zajedno sa Dodikovom Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića kako bi Čovićevu Borjanu Krišto imenovao za mandatara aktualnog saziva Vijeća ministara BiH sve sa kadrovima SNSD-a i HDZ-a.
“Ovo je najbrže imenovanje mandatara u postdejtonskoj BiH”, pohvalio se tada Bećirović.
I, šta ćemo sad? Ili, da parafraziram jednu repliku iz Bitke na Neretvi, kada opkoljeni civili partizanima kaže: “a, đe će sad Vrhovni štab sa ovo jada i sirotinje, kad Švabo goni odostrag, a Talijan ne da naprijed”. Talijan i Švabo su Dodik i Čović. Problem je samo što Nermin Nikšić i Edin Forto nisu partizani. Elmedin Konaković sam za sebe kaže da nije ni Tito niti je sa Titom.
Sjećamo se, nije bilo tako davno, kada je Sabina Ćudić mjesecima tajno pripremala noperaciju izbacivanja SNSD-a iz vlasti na državnom nivou. Sjećamo se, nije tako davno bilo, kada je tvrdila da je njena akcija prohodna u oba doma. Sjećamo se, to je bilo još i kasnije, kada je Konaković napao Sabinu Ćudić zbog te ideje. Sjećamo se, nismo zaboravili, i kada je SNSD pokrenuo inicijativu za smjenu Elmedina Konakovića. I, sjećamo se, i to je nedavno bilo, onog dana kada je Ćudićkinu “briljantnu akciju” Elmedin Konaković pripisao sebi pa onda po vrletima oko Sarajeva ubijedio SDS-ovog Darka Babalja da je koalcija dvije trojke, sarajevske i banjalučke, spas za njih dvojicu. Dino da ostane ministar, a Babalj da postane član Kolegija. Naivnom, ali dobronamjernom Nebojši Vukanoviću obećali su poziciju ministra sigurnosti koja je bila toliko privlačna i realna koliko je petogodišnjem djetetu privlačna i realna šarena laža.
I, fakat, “đe će sad Vrhovni štab sa ovo jada i sirotinje, kad Švabo goni odostrag, a Talijan ne da naprijed”. U Dubai. Da traži Tita.
