Prve reakcije nakon objava politicki.ba da će SDP, SDA, te DF napustiti pregovore o promjenama Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine, pokazale su tradicionalno pojednostavljeno gledanje ovdašnje javnosti. I to nije nikakvo iznenađene niti novina i osobenost bh. političkog društva.
Stavove nekih stranaka sa sjedištem u Sarajevu da treba biti oprezan, te da se ne trebaju zatvarati vrata prijateljima iz međunarodne zajednice odmah su dočekane na nož i proglašene izdajom.
Reakcije na društvenim mrežama, ma koliko bile emotivne, odražavaju realno raspoloženje.
Stranke koje se kolebaju, pokušavaju procijeniti bilo, makar svog biračkog tijela, na sebe preuzimaju veliki rizik da ih birači kazne.
Ne toliko na izborima naredne godine, jer je sve realnija opasnost da se oni neće održati, već na društvenim mrežama, kroz trenutni rad ili nerad tih partija…
Prema bilu društvenih mreža, javnost očekuje konačno jedinstvo bošnjačkih i bosanskohercegovačkih stranaka. Situacija postaje sve dramatičnija i kalkulacije, pa čak i neka racionalna promišljanja, naprosto nemaju mjesta u stomacima sve nervoznije javnosti. One mogu uslijediti, pa i biti pozdravljene, tek nakon što se s jednog mjesta, iz jednog potpisanog papira, čelnici stranaka koje okupljaju probosanski blok opredijele i kažu: ovo je minimum ispod kojeg razgovora nema!
Stoga, par “opozicionih” partija koje kalkuliraju iz samo njima poznatih razloga, suočava se s istinskim rizikom da zbog toga bude brutalno kažnjeni.
Živimo u sve bržim vremenima i javnost niti ima vremena, a pogotovo volje da sluša i čita nesuvisle i duge elaboracije.
Jer, čak ni SDP BiH, koji je prvi iskoračio, nije “ubio” izbornu reformu.
“Smatramo da je Izborni zakon izuzetno važno političko pitanje, ali da zaštita ustavnopravnog poretka u ovom trenutku predstavlja prioritet. Ne želimo svojim odlukama praviti pritisak na druge političke aktere, ali SDP ne želi svojim budućim učešćem u pregovorima u ovim okolnostima biti saučesnik u kupovini vremena za secesionističke projekte pred kojima dio i domaće javnosti, ali i međunarodne zajednice (ne)svjesno zatvara oči”.
Ponašanje partija i u ovoj situaciji, odraz je zrelosti, pa ako hoćete i lukavosti čelnika. Ono odslikava i prilično mogući trend ponašanja u budućnosti. Za kalkulacije i “mudroserske” istupe tipa – “pa pregovori su svakako otkazani, šta se ko ima povlačiti”, u najmanju ruku nema mjesta.
Nakon dana i dana brutalne svakovrsne ofanzive Milorada Dodika, dana i dana brige i rasprava u krugu porodice hoće li biti rata i šta raditi u narednim mjesecima, javnost hoće vidjeti uspravljene kičme, odlučne istupe, pa i po koju jaku riječ.
I tu nema tolerancije za one političare koji svoje projekte vide u “opoziciji” jer teško da ima i jedne stranke koja negdje nije u nekoj vlasti, koja nema svoje ministre, nadzorne i upravne odbore… “Opozicionarenje” je ne samo providna, već i bijedna mimikrija.
Ko to ne vidi, osuđuje sebe na gubitak!
