Da je čitao zapisnike sa sjednica Vijeća ministara BiH, a ne Facebook statuse i pamflete lidera Trojke, američki ambasador Michael Murphy bi znao da Dragan Čović više ne drži ključeve Južne interkonekcije. Federalne ključeve 11. su maja ove godine, Murphyevi reformatori Elmedin Konaković, Edin Forto, Nermin Nikšić, Borjana Krišto i drugi predali Miloradu Dodiku. I to na onoj sjednici Vijeća ministara BiH nakon koje su svi mediji, iz kojih se (dez)informira ambasador Murphy, bez ikakvih provjera prenijeli izjavu Elmedina Konakovića u kojoj je ustvrdio da je u pitanju “historijska sjednica”.

A zapravo je bila “historijska prevara”, koju ambasador SAD-a još uvijek nije razumio. I zato sada na svom blogu optužuje Dragana Čovića za nešto za šta se lider HDZ-a više i ne pita.

Sve da Dragan Čović sutra pristane na izglasavanje zakona o južnoj interkonekciji, to ne znači ništa. Sve i da predsjednik HDZ-a pristane da se za transport gasa iz Azerbejdžana u BiH pita sarajevski BH gas, to ne znači da je BiH smanjila ovisnost o ruskom plinu. Jer bez odluke Vijeća ministara Bosna i Hercegovina ne može započeti pregovore sa Hrvatskom o izgradnji južne plinske interkonekcije. A Vijeće ministara BiH ne može donijeti odluku bez ministara iz Republike Srpske. Što znači da se o Južnoj interkonekciji više ne pitaju Čović, Konaković, Forto i Nikšić. O Južnoj interkonekciji se pita – Milorad Dodik.

Dok je nekoliko (manjih, besprojektnih) sarajevskih portala insistiralo na objavi Zapisnika sa “historijske sjednice” Vijeća ministara BiH, ambasador Michael Murphy se bavio šumskom krađom. Pa, od stabla nije vidio šumu. A tamo, u toj šumi, Elmedin Konaković i Edin Forto su pristali da Nova istočna interkonekcija Republike Srpske bude pokrenuta s mrtve tačke, a ona Južna, koja smanjuje ovisnost o ruskom plinu, ostane u domenu deklarativne podrške na Twitteru, Facebooku i blogu.

Da prevedem na jezik naknadnih boraca protiv “malignog ruskog utjecaja”. Američki ambasador Michael Murphy je srcem i dušom podržao Dragana Čovića i Trojku prilikom formiranja Vijeća ministara BiH. Američki ambasador je, prilikom formiranja Vijeća ministara “progutao žabu” zvanu Dodikov SNSD. Onda su njegovi kadrovi glasali za pokretanje procedure za gradnju Nove istočne interkonekcije kojom će u BiH dolaziti plin iz Rusije, dajući, pritome, deklarativnu, i samo deklarativnu podršku Južnoj interkonekciji koja smanjuje ovisnost o ruskom plinu. Dakle, vlada, odnosno Vijeće ministara koje je odabrao i “imenovao” američki ambasador je povećala ovisnost BiH o ruskom plinu, a smanjenje ovisnosti o ruskom plinu isporučila – ruskom igraču Miloradu Dodiku.

I, ko god je proteklih mjeseci upozoravao na ovo proglašavan je botom SDA i ruskim igračem.

“Čović slijedi samo svoje interese”, piše ambasador Murphy.

Zar je baš to tako?

Zar Dragan Čović nije nosilac zapadnih i američkih vrijednosti? Zar se Čović nije promijenio od one 2020. godine kada je u Moskvi, u društvu Valentine Matvijenko, kazao da na Balkanu treba pojačati ruski utjecaj? Zar nisu Željko Komšić i Bakir Izetbegović ruski igrači koji blokiraju projekat Južna interkonekcija kojom se smanjuje ovisnost o ruskom plinu?

Američki ambasador Michael Murphy sada optužuje Dragana Čovića da blokira Južnu interkonekciju. I, opet griješi. O Draganu Čoviću više ne ovisi Južna interkonekcija. Ona sada ovisi o Miloradu Dodiku.

Situacija je jednostavna. Da bi se gradila Južna interkonekcija BiH mora potpisati međudržavni ugovor sa Hrvatskom. Da bi taj ugovor bio potpisan potrebno je da odluke donesu, redom, Vijeće ministara, Predsjedništvo, Parlament, Predsjedništvo BiH. Južna interkonekcija nije dobila podršku nigdje. Ruska Nova istočna interkonekcija je dobila podršku u Vijeću ministara. Dakle, “proameričko” Vijeće ministara BiH je dalo saglasnost za početak procedure koja se odnosi na gradnju “ruske” plinske interkonekcije, dok se proamerička Južna interkonekcija nije pomjerila s mjesta. A da bi se pomjerila, za nju u Vijeću ministara mora glasati – Milorad Dodik. Koji su mu motivi? Nema ih. Jer njegova je Interkonekcija dobila podršku, a Murphyeva – nije. I za to nije kriv Dragan Čović. Krivi su Elmedin Konaković, Zukan Helez i Edin Forto. Oni su “u promet” pustili Dodikovu interkonekciju, a Južnu stavili na čekanje.