Najavili su da će svanuti. A ono se smračilo do te mjere da se politika projekta Trojka s pravom može posmatrati kao lokomotiva kojoj su otkazale kočnice i nesumnjivo nas vuče u ambis društveno – političke crne rupe.

Kriza je bilo i ranije, ali posmatrano iz današnje perspektive to ranije bilo je onaj sivi prolaz između tame i svjetlosti. S tom razlikom da je civilno društvo u vremenu onih ranijih bilo potpuno slobodno da proaktivno djeluje, ukazuje na sve anomalije i sprječava klizanje u ambis.

Danas to društvo tek sporadično reaguje i u toj činjenici leži uzrok koji dodatno ubrzava lokomotivu na putu za ambis. Samo zamislite da je neko od političkih aktera ranijih sastava vlasti rekao izabrat ćemo menadžment javnih rtv sistema kada budemo sigurni da će taj menadžment pratiti naše politike.

Ubijeđen sam da bismo u tom trenutku imali takvu reakciju nevladinih organizacija koje su preplavile državu, a zbog te reakcije Bosna i Hercegovina ličila bi na Sjevernu Koreju u kojoj se javni mediji postavljaju po političkim željama i strategijama.

Civilno društvo Bosne i Hercegovine danas šuti, a jasno vidi i čuje kako akteri državne vlasti namjeravaju rješavati probleme javnih servisa BHRT i FTV. I zato ću prvo ponuditi razloge u kojima je sadržana šutnja civilnog sektora.

Većina tog sektora finansira se iz grant sredstava koja uglavnom dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država. Politički projekat Trojka nastao je na koordinatama administracije i diplomatije SAD-a i još nije otišao dovoljno duboko u diktaturu da ga se kreatori odreknu.

A sve dok se američki kreatori ne odreknu tog projekta, neće ga se usuditi kritikovati ni civilni sektor. Jer, američka politika i grant sredstva uveliko idu ruku pod ruku. Dobro, bit će onih među nevladinim organizacijama koji će reagovati, ali ni blizu kao što se reagovalo na one ranije.

A sada o čovjeku poznatom po sintagmi “mi smo”. Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i šef diplomatije Bosne i Hercegovine očito je u ozbiljnoj panici svojstvenoj političarima koji prepoznaju gnjev javnosti zbog loših poteza i rada, pa u toj panici skreću ka diktaturi i režimskim poslovima.

Pravdajući se za optužbe o izdaji, nije nudio argumente, već pokazivao strah od gubitka vlasti, svjestan da ono što je obećao i mora isporučiti Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću javnost prepoznaje kao izdaju. Nudio je priču o paritetu u vođenju institucija, pa razotkriven. Hvalio se da je vratio fokus internacionalne zajednice na BiH, pa žuti karton dobio od javnosti, a posljednju opomenu od američkog emisara Jamesa O’Briena. Čović je otkrio da je pristao na plutajući treći entite u Izbornom zakonu i izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda s certifikatom HDZ-a.

I nesumnjivo je da Konaković zna da ono što je američkom projekcijom političke zbilje u Bosni i Hercegovini dobio nesnošljivo brzo gubi i da bi 2026. godine mogao okončati samostalnu političku djelatnost. Samostalnu od SDA, ovisnu od SAD, da budem jasan!

A šta je uradio Milorad Dodik kad je počeo da labavi američki učkur. Postao je radikalan, pa radikalniji, pa diktator! Elmedin Konaković dao je ovih dana naznake da kad olabavi uže američke kontrole možemo računati da je to i njegov put.

“Dugoročno rješenje očekujemo kada u menadžmentima oba javna emitera, i FTV-a i BHRT-a , budu sjedili ljudi koji rade onako kako politike Trojke od njih traže”, izreče Konaković i konačno otvori karte.

A kako to biva kada u menadžmentu javnog emitera sjede ljudi koji slijede politike, vidimo na primjeru RTRs-a. Taj RTRs nije samo politički, već i lični sljedbenik Milorada Dodika, koji je omogućio da se u Rs forsira sjevernokorejska demokratija.

To bi i Konaković, jer Dodik je zahvaljujući tom RTRs-u na vlasti dvije decenije, a sarajevskom trikoloru NiP-a vlast ubrzano izmiče.

U informaciji koju je BHRT objavio nakon što su lideri Trojke bili na sastanku s rukovodstvom te kuće i FTV-a kaže se: ”predsjednik stranke Narod i Pravda Elmedin Konaković kazao je da je Trojka danas ponudila neka rješenja generalnim direktorima BHRT-a i Federalne televizije”.

Nakon ove Konakovićeve o dvosmjernom odnosu politika Trojke i menadžmenta ta dva emitera možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti šta je Trojka ponudila upravama BHRT i FTV.

Posmatrajući RTRs vrlo jasno možemo prepoznati kako bi izgledalo kada bi šefovi javnih servisa bili Trojkini poslušnici, ali možete li zamisliti kako bi bilo uposlenicima BHRT-a?

Da pomognem, sjetite se odnosa Konakovića prema novinarima Klixa, Hayata, Istrage, Patrije, Faktora… Jasno je, zar ne!

(NAP)