Eskalacija sukoba u Iranu, uključujući moguću blokadu Hormuškog moreuza kroz koji prolazi oko 20-30% svjetske nafte, dovela je do globalnog poremećaja u snabdijevanju naftom i naftnim derivatima. Cijene nafte na svjetskom tržištu već su porasle za 10-30%, a u Bosni i Hercegovini (BiH) se očekuje dalje poskupljenje derivata.
Iako BiH ne uvozi direktno iz Irana, već uglavnom iz Evrope i regiona (Italija 40%, Hrvatska 25%, Srbija 20%), lančani efekti poput oštećenja rafinerija i globalnog rasta cijena (već na 80-90 USD po barelu, s potencijalom bi moglo rasti po najavam eksperata čak i do 150 USD) prijete nestašicama na pumpama, redovima i ograničenjima prodaje. U kratkoročnom periodu (1-2 sedmice) rezerve mogu ublažiti “prvi udar”, ali duža kriza bi izazvala drastična poskupljenja, poremećaje u transportu (koji čini 86% potrošnje derivata) i lančane efekte na ekonomiju, više cijene hrane, grijanja, inflaciju i pad BDP-a.
Bosna i Hercegovina, kao članica Energetske zajednice od 2006. godine, obavezana je implementirati EU acquis u oblasti energetike, uključujući sigurnost opskrbe naftom. Prema Ugovoru o uspostavljanju Energetske zajednice, BiH mora uspostaviti obavezne rezerve nafte i naftnih derivata na državnom nivou, kako to propisuje Council Directive 2009/119/EC (Direktiva Vijeća 2009/119/EC o obavezi država članica da održavaju minimalne zalihe sirove nafte i/ili naftnih proizvoda). Ova direktiva zahtijeva strateške rezerve ekvivalentne najmanje 90 dana neto uvoza ili 61 dan prosječne dnevne potrošnje (što je veće).
Međutim, BiH nema državni Zakon o obaveznim rezervama, niti postoji državna politiku za usklađivanje sa direktivom. Entiteti (Federacija BiH – FBiH i Republika Srpska – RS) imaju svoje zakone, ali oni nisu usklađeni sa EU standardima, što dovodi do fragmentacije jer BiH mora imati državni propis koji uređuje ovu oblast. Energetska zajednica pokrenula je postupak protiv BiH (slučaj ECS-14/24) zbog neispunjavanja obaveza.
Ova nesuklađenost krši principe energetske sigurnosti, uključujući diversifikaciju izvora i strateške rezerve, te čini BiH ranjivom na geopolitičke šokove poput trenutnog sukoba u Iranu. Prema statističkim podacima godišnja potrošnja naftnih derivata u BiH iznosi oko 1,6 miliona tona (ekvivalentno 37.000-40.000 barela dnevno). To znači prosječnu dnevnu potrošnju od približno 4.384 tone. Trenutne stvarne rezerve u BiH ograničene su na operativne i komercijalne zalihe, uglavnom u FBiH, gdje Operator – Terminali FBiH upravlja kapacitetima od oko 117.000 m³ (ekvivalentno oko 99.450 tona ako su puni, uz prosječnu gustinu derivata od 0,85 t/m³).
Međutim, stvarne popunjene rezerve su daleko niže. Prema najnovijim podacima iz marta 2026., Federalna direkcija robnih rezervi raspolaže sa oko 1.000 tona (manje zalihe za elementarne nepogode), dok se strateško punjenje terminala procjenjuje na dodatnih 5.000-7.000 tona gdje je oko 6.3 milona litara u FBiH ( prema informacijama cca 2.3 miliona litara Živinice i 4 miliona litara u Blažuju). Republika Srpska i Brčko Distrikt nemaju značajne rezerve i oslanjaju se na FBiH, jer tržište je spojeno. Izračun broja dana koje ove rezerve mogu pokriti prosječnu potrošnju u oba entiteta (uzimajući ukupno 6.000 tona za cijelu BiH): 6.000 tona / 4.384 tone dnevno ≈ 1,37 dana pune potrošnje.
Ako se rezerve usmjere samo na prioritetne sektore (bolnice, hitne službe, vojska), mogle bi potrajati do 7-10 dana sa racioniranjem. Ovo pokazuje ekstremnu ranjivost, bez EU, standardnih 90 dana, BiH bi u slučaju duže krize bila prisiljena na hitne uvoze ili pomoć susjeda, što bi dodatno povećalo troškove za 20-50%. Stručnjaci upozoravaju da ova situacija krši “energy trilemma” (sigurnost, pristupačnost, održivost), a simulacije pokazuju da bez rezervi vjerojatnost totalne nestašice raste eksponencijalno. Preporuka je hitna usklađenost sa Direktivom i diversifikacija izvora, poput prelaska na obnovljive energije, kako bi se smanjila ovisnost o uvozu.
Trenutno, tržište je stabilno, ali poskupljenje je izvjesno ako sukob eskalira.
