Na današnjoj press konferenciji predsjednik NiP-a Elmedin Konaković još jednom je pokušao alternativnim činjenicama odbraniti izbor HDZ-ovog kandidata Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH optužujući kritičare Trojke da zajedno sa Miloradom Dodikom ruše Ustavni sud.
“Intencija pomagača sa domaće političke scene bila je da se lažima, optužbama na račun Trojke zaustavi izbor Marina Vukoje pod tezama kako će njegovim izborom Dodik i Čović ovladati Ustavnim sudom. To je bio usklađen pokušaj potpune blokade Ustavnog suda…Pozivam vas da pogledate presude Ustavnog suda od kada je Marin Vukoja član. Tim su presudama potpuno razbijene teze o tome kako će neko ovladati ili je ovladao (Ustavnim sudom). Podsjećam da je na mjestu Vukoje sjedio Mato Tadić, nekadašnji ministar HDZ-a, da je tamo obnašao časno i pošteno tu svoju poziciju”, kazao je Konaković.
Politička pozicija Konakovića je toliko očajna da je u nastojanju da odbrani izbor Vukoje morao pravdati bivšeg sudiju u Ustavnom sudu BiH Matu Tadića, a koji je odigrao ključnu ulogu prilikom donošenja skandalozne presude Ustavnog suda u predmetu “Ljubić”. Presuda predstavlja pravnu podlogu HDZ-u za ispunjenje strateškog cilja, uvođenja etničkog predstavljanja u institucije.
Konakovićev ključni argument je da dosadašnje presude od dolaska Vukoje na poziciju nisu bile štetne po BiH te da je njegov prethodnik svoju poziciju obnašao časno i pošteno. To je odličan povodom da se osvrnemo na tu presudu i pokažemo da Konaković najednostavnije rečeno iznosi alternativne činjenice da djelovanje Ustavnog suda u mandatu Tadića nije trajno naštetilo interesima Bosne i Hercegovine.
U meritumu presude “Ljubić” nalaze se dvije ključne stvari koje su dale krila HDZ-ovoj politici. Sud je osporio mogućnost da srpske, hrvatske i bošnjačke delegate u Dom naroda kroz kantonalne skupštine biraju glasači koji nisu iste etničke pripadnosti kao sam delegat, zaključivši da to krši Ustav BiH. Dodatno, Sud je zaključio da se načelo konstitutivnosti u kontekstu izbora delegata u Domu naroda odnosi na etničko predstavljanje.
“Pravo na demokratsko odlučivanje koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti zasnovano na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa….Načelo konstitutivnosti naroda u FBiH, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda zasniva na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u FBiH”, zaključak je Ustavnog suda.
Sud ističe da sve suprotno od toga predstavlja povredu načela konstitutivnosti. U kojoj mjeri je presuda “Ljubić” destruktivna po interese BiH najbolje govori činjenica da po logici sudija velika većina delegata Srba u Domu naroda FBiH nije legitimna u posljednjih 20 godina jer su većinom izabrani glasovima Bošnjaka.
“Nadalje, u situaciji kada im na neposrednim izborima u pretežnom dijelu legitimitet mogu dati pripadnici drugih konstitutivnih naroda, čak i u slučaju da zakonodavno tijelo kantona ima više delegata iz reda određenog konstitutivnog naroda, navedene odredbe krše Ustav Bosne i Hercegovine”, stoji u presudi.
Po istoj logici, gledajući većinski bošnjačke kantone, nijedan delegat Srbin i Hrvat nema legitimitet, u pojedinim čisto hrvatskim nijedan Bošnjak i Srbin, a pošto ne postoje većinski srpski kantoni upitan je legitimitet svih srpskih delegata.
Upravo iz tog razloga prvobitni plan visokog predstavnika Christiana Schmidta iz jula 2022. godine, od kojeg je pod pritiskom odustao, bio je da prilikom donošenja izmjena Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH isključi pojedine kantone u izboru srpskih, hrvatskih i bošnjačkih delegata uvođenjem postotka.
Visoki predstavnik je donio odluku koja nije u skladu s presudom “Ljubić” i upravo zato HDZ insistira na dodatnoj reformi.
Prije nego će donijeti presudu “Ljubić” Ustavni sud je donio desetine pozitivnih odluka za BiH, ali bilo je dovoljno da samo jednom prevagnu ruke HDZ-ovih i SNSD-ovih sudija i samo jednog od sudija stranaca da se odnosi u BiH trajno promjene.
S tim u vezi “argument” Konakovića da presude Ustavnog suda od imenovanja Vukoje nisu štetne za BiH nema nikakvog smisla, a sadržaj presude “Ljubić” nedvosmisleno govori da je press bio potpuni politički promašaj.
