Novinarka Ljiljana Smajlović, predratna urednica sarajevskog „Oslobođenja“, tokom rata stanovnica Srbije gdje je u protekle tri decenije uređivala brojne listove, poput „Politike“, „Evropljanina“, dugogodišnja predsjednica Udruženja novinara Srbije, ovih dana je svojim javnim nastupima izazvala lavinu ogorčenja, osuda najšire javnosti u Srbiji. Iz siline tih reakcija moglo bi se zaključiti da je Smajlovićka, odmah nakon predsjednika Aleksandra Vučića i njegovih najbližih trabanata, među pobunjenim građanima trenutno najomraženija persona na srbijanskoj javnoj sceni. Iako ona ni ranije nije tajila svoju privrženost autokratskom Vučićevom režimu, stavovi koje je posljednjih dana iznosila u povodu pobune studenata i široke podrške koju su dobili od građana i javnosti, razbjesnili su armiju gledatelja i čitatelja srbijanskih medija.
Ljiljana Smajlović, nakon što je na jednoj televiziji prošle nedjelje nagovijestila opasnost „građanskog rata“ i „prolijevanja krvi“ ukoliko se studentske blokade ne prekinu, prije tri dana je iste stavove nešto manje dramatično ponovila gostujući u jednoj emisiji javnog televizijskog servisa Srbije, (RTS-a).
STUDENTI (NI)SU ZAPALILI ŽITO
„Neće biti da je samo vlast kriva za lošu atmosferu…“, kazala je pored ostalog Ljiljana Smajlović. Tvrdila je da je „vlast učinila ustupke, ali da studenti neće da učine ustupke i pristanu na razgovor…“. Studentske proteste je nazvala „revolucijom“, pod navodnicima. „Poručivati ljudima da su im ruke krvave je kolektivna krivica…krvave su ruke svima onim koji nisu pretrčali na moju stranu…Meni je neobičan zahtev studenata da se oni unapred aboliraju, da se ne utvrđuje krivična odgovornost studenata koji su se tukli sa policijom“. To mi je malo neobično: ako je tvoj cilj pravedan i veliki, onda možeš da kršiš javni red i da se tučeš s policijom“, kazala je pored ostalog Ljiljana Smajlović.
Odgovorio joj je jedan od učesnika u emisiji,Tanasije Mladenović, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, kazavši da se „studenti nisu tukli“ sa policijom, nego su ih brutalno napadali policajci i režimski navođeni huligani.
Društvene mreže su nakon emisije bile zasute reakcijama na Smajlovićkine poruke. „Nekada davno sam mislila da je Ljiljana Smajlović pošten novinar i intelektualac. U kakvoj sam zabludi bila, ne mogu da verujem.“…“Pih, znamo je k*o zlu paru, nema kome nije služila, odakle su je izvukli“…“kad krene tim umilnim mjau glasićem da seje gluposti i mržnju muka mi je…“.To se samo su neki od brojnih, relativno pristojnih komentara na društvenim mrežama i portalima nakon njenog gostovanja na RTS-u.
GVOZDENA LADY „OSLOBOĐENJA“
Ljijana Smajlović rođena je prije 70 godina u Sarajevu, prezivala se Ugrica do udaje za Zlatana Smajlovića, člana ugledne bosanske familije. Otac joj je bio vojno lice porijeklom iz Like u Hrvatskoj. Nekoliko godina se školovala u Alžiru gdje joj je majka radila kao liječnica. Nakon završenog Fakulteta političkih nauka zaposlila se u „Oslobođenju“ gdje je munjevito napredovala do urednice informativno-političke redakcije i dospisnice iz inostranstva. Provela je izvjesno vrijeme u Sjedinjenim Američkim Državama kao stipendistica tamošnje Vlade.
Utjecaj Ljiljane Smajlović na uređivačku politiku „Oslobođenja“ u godinama neposredno pred rat je bio ogroman. Posjedovala je ogromnu energiju, profesionalno znanje i sugestivan (gotovo militantan) nastup što joj je priskrbilo neupitan autoritet među kolegama, kao i šefovima. Insistirala je na „projugoslovenskoj“ orijentaciji uglednog sarajevskog lista, čak i godinama kada je očigledno bilo da je riječ „jugoslovenstvu“, miloševićevskog tipa, odnosno mimikrijskom alibiju za Veliku Srbiju. Tvrdilo se da joj je idejno-politički „guru“ Nenad Kecmanović, profesor na FPN-u, nesuđeni član Predsjedništva SFRJ i kratkotrajni, ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Neposredno uoči rata u „Oslobođenju“ su objavljivani glomazni, pri tom nekritički intervjui sa, primjerice, Jovanom Raškovićem, liderom pobunjenih Srba u Hrvatskoj, ili generalom JNA Blagojem Adžićem, jednim od kasnije identificiranih pripadnika srpskog „udruženog zločinačkog poduhvata“ u Bosni i Hercegovini.
Tokom rata u Hrvatskoj obilazila je ratišta u susjednoj državi, čitateljima prenosila „srpsku istinu“ o ratu, osuđivala secesionističko-ustaške vlasti u Zagrebu. Nakon jednog „izleta“ na ratište u Hrvatskoj, kada su joj oficiri JNA omogućili povlašten pristup „oslobođenoj“ teritoriji, napisala je i objavila „objektivnu“ reportažu. Nakon što je tekst objavljen, kasno noću je posjetila kući svoju kolegicu-urednicu, također Srpkinju. Pokajnički joj je priznala da je u članku svjesno prećutala užas i strahote kojem je svjedočila, pobijenim hrvatskim civilima, spaljenoj zemlji da na taj način ne bi naštetila „pravednoj borbi našeg naroda“.
Početkom 1992. godine, nekoliko mjeseci pred početak agresije na Bosnu i Hercegovinu odlazi u Brisel na mjesto evropskog dopisnika Oslobođenja“. Sve do njenog imenovanja taj list nije imao dopisnika u Briselu. Već početkom aprila nakon prvih sukoba u BiH Ljiljana Smajlović otkazuje lojalnost novinama za koje je izvještavala i preseljava se u Beograd. Pozivala je i druge kolege, dopisnike „Oslobođenja“ da učine isto. Prihvataju je kolege iz nezavisnog nedjeljnika „Vreme“ gdje je pisala o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i međunarodnoj politici.
Zbog neslaganja sa uređivačkom politikom „Vremena“ Smajlovićka se približava Slavku Ćuruviji, novinaru ranije bliskom Miloševićevom režimu koji pokreće nekoliko nezavisnih, opozicionih medijskih projekata. Jedan od njih je bio i magazin „Evropljanin“ u kojem pored njih dvoje radi i Aleksandar Tijanić.
Ljiljana Smajlović kao neko ko ima iskustvo života u Americi i odlično govori engleski jezik pratila je Ćuruviju tokom posjeta toj zemlji i prisustvovala njegovim razgovorima sa visokim američkim dužnosnicima tokom kojih je kritički govorio o Miloševićevom režimu. Ćuruvijina supruga, povjesničarka Branka Prpa je nakon likvidacije svoga muža od strane srbijanske tajne policije optuživala Smajlovićku da je po povratku u Srbiju bezbjedonosnim službama „cinkarila“ Ćuruviju.
PRIJATELJICA SVIH PREDSJEDNIKA
Slom režima Slobodana Miloševića i povijesni „Peti oktobar“ 2000. Ljiljana Smajlović, iz nekih razloga, dočekuje na „pravoj“-pobjedničkoj strani. Nova vlast je imenuje za glavnu i odgovornu urednicu najstarijeg regionalnog lista „Politika“. Tih je godina propao pokušaj tadašnjeg predsjednika Srbije Vojislava Koštunice da Ljiljanu Smajlović pošalje za ambasadoricu Srbije i Crne Gore u Kanadi. Njeno imenovanje je spriječila udružena regionalna dijaspora koja je apelovala na kanadske vlasti da „ratnoj huškačici“ bliskoj svim režimima u Srbiji ne da agreman, što se na kraju i desilo.
Ovih dana je Bojan Pajtić, profesor na Pravnom fakultetu u Novom Sadu i nekadašnji visoki funkcioner Demokratske stranke, na društvenim mrežama izrazio zaprepaštenost nad činjenicom da je Ljiljana Smajlović svojevremeno bila angažirana u američkoj agencija USAID, na projektu IREX, pomoći nezavisnim medijima. Riječ je, inače, medijskoj zajednici notornoj, općepoznatoj činjenici da je ona godinama bila ključna osoba preko koje su u Srbiji, a i regionu, usmjeravana pomoć američkih agencija namijenjena demokratizaciji medija. Pored ostalih, Smajlovićka je financijski pomagala, ali i vršila selekciju, izvještače sa suđenja za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u Haagu.
OD IZBORA DVA PUTINA…
Sa USAID-om i drugim srodnim zapadnim agencijama Ljiljana Smajlović odavno ne surađuje, ali je bez posebnih profesionalnih skrupula i moralnih dilema pronašla novi medijski izazov i financijski resurs: postala je jedna od udarnih novinarskih perjanica balkanske podružnice ruske režimske platforme „Russia Today“. Na njihovom portalu ona redovno vodi emisiju „Relativizacija“ u kojoj u goste dovodi svoje provjerene istomišljenike dakle, pristalice i propagandiste Putinovog režima. Smajlovićka je zaštino lice „Russia Todaya“, na način na koji je njen prijatelj, nekadašnji sugrađanin iz Sarajeva i bivši filmski režiser Emir Kusturica godinama prisutan na „bratskom“ „Sputniku“. Naziv emisije koju ona vodi ironizira naslov dokumenetarca njoj posvećenog u serijalu emitiranom na televiziji „N1“ u kojem je predstavljena kao „PUKOVNICA RELATIVIZACIJE“…
Ljiljana Smajlović je u proteklih pola stoljeća svoje novinarske karijere bez problema i „gubitaka u ljudstvu i materijalu“ (kako bi kazao njen najuporniji i najduhovitiji kritičar, srpski pisac Svetislav Basara) pregurala sve vlasti, režime i lidere kojima je služila. Hoće li to uspjeti i nakon što se Vučićeva vlast uruši pred masovnim narodnim buntom na čijem su čelu nepopustljivi studenti, ostaje da se vidi…Njen instinkt za preživljavanje i volju za prilagođavanje nipošto ne bi trebalo potcjenjivati.
