Od 18. marta na stolu Borjane Krišto stoji inicijativa za imenovanje ministra sigurnosti BiH Nebojše Vukanovića kojeg je predložilo pet zastupničkih klubova u Predstavničkom domu PS BiH. To su klubovi SDP BiH, NIP-a, Naše stranke, PDP-SDS, te Mješoviti klub.
Tada je šef Kluba SDP BiH Saša Magazinović poručio kako Krišto ima propisani rok od osam dana da predloži novog kandidata i dostavi odluku na potvrđivanje Predstavničkom domu PS BiH.
“Vukanović ima parlamentarnu podršku da bude imenovan. Očekujemo da HDZ pokaže da razumije ozbiljnost trenutka, te da brzo odreaguje kako bi Vijeće ministara BiH bilo kompletirano, a Ministarstvo sigurnosti dobilo ministra. Politička i sigurnosna situacija u zemlji ne dozvoljava odugovlačenje procesa”, naveo je Magazinović.
No, to se nije dogodilo. Borjana Krišto se potpuno oglušila na taj prijedlog i ponavljala kako pred sobom ima jedan koalicioni dogovor prema kojem to mjesto pripada SNSD-u.
A Krišto je usred napada na ustavni poredak koji je provodila vlast entiteta Rs na čelu sa SNSD-om u parlamentarnu proceduru uputila prijedlog za imenovanje Gorana Selaka za ministra sigurnosti. No, nakon određenih informacija koje kompromitiraju Selaka, on se sam povukao iz dalje procedure.
Krišto od tada do danas ponavlja isti stav: Bez novog koalicionog dogovora neće pokretati proceduru imenovanje Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti BiH.
Bez obzira što je i Predstavnički dom PS BiH nedavno usvojio zaključak kojim obavezuje Krišto da što prije pokrene proceduru imenovanja Vukanovića, ona to nije uradila iako je Vijeće ministara BiH blokirano, a donošenje odluka isključivo ovisi o volji Staše Košarca i Srđana Amidžića, kadrova SNSD-a. Tako je već mjesecima blokirano usvajanje Reformske agende zbog čega je BiH izgubila 400 miliona KM.
Vukanović je narodni poslanik u Narodnoj skupštini Rs, a u Predstavničkom domu PS BiH iz njegove Liste za pravdu i red dolazi Nenad Grković. Nakon što se počeo spominjati kao kandidat za ministra sigurnosti i počeo se sve otvorenije suprotstavljati vladajućem režimu u Rs-u, Vukanoviću su zapaljena dva automobila u razmaku od šest mjeseci. Nijedna od tih paljevina nije rasvijetljena.
I dok se stranke Trojke ne smiju suprotstaviti HDZ-u i tražiti da se konačno popuni pozicija ministra sigurnosti koju sada obnaša zamjenik Ivica Bošnjak (HDZ) čime očito idu naruku i SNSD-u, ali i jačaju poziciju HDZ-a, iz SDP-a su se ovih dana obrušili upravo na Vukanovića kojeg je Vojin Mijatović pozvao da bude kandidat na prijevremenim izborima za predsjednika Rs. Vukanović je odgovorio Mijatoviću nazivajući ga Dodikovim igračem, a zatim je uslijedilo saopćenje SDP-a, iz kojeg se evidentno iščitava nova prijetnja Vukanoviću.
S obzirom da je saopćenje stiglo u ime SDP-a, to znači da cijela partija na čelu sa Nerminom Nikšićem ima isti stav kao Vojin Mijatović.
“Upozoravamo poslanika Vukanovića da stane dok još nije prešao granicu sa koje nema povratka, jer nije život niti jedan mandat, niti jedan izborni ciklus. Spremni smo na saradnju, ali ne na laži i ucjene sa bilo čije strane”, navodi se u saopćenju koje je objavljeno u petak 26. septembra.
Vukanović još uvijek nije javno odgovorio na ovu prijetnju, ali je vrlo jasno shvatio poruku SDP-a.
Umjesto da se SDP BiH, odnosno Trojka, koja ima deset zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH, jasno postavi prema HDZ-u pa i pod cijenu da se zaustave svi procesi, a koji su zbog blokada ministara iz Rs već stopirani, i traži imenovanje Vukanovića ili nekog drugog za ministra sigurnosti, oni su počeli rušiti čovjeka kojeg su sami predložili na tu poziciju. To pokazuje da od samog početka nije bilo iskrene namjere za imenovanje Vukanovića ni sa jedne strane.
Kada je predstavnike opozicije iz Rs pozvao na Kupres, Dragan Čović imao je samo jedan cilj. Ne promijeniti vlast i uvući nove partnere umjesto SNSD-a čiji je lider i pravosnažno presuđen, nego pokazati ko je stvarni šef državne vlasti.
Kako tada, tako i sada, Čović bira vrijeme i mjesto kada će i s kim razgovarati. Pa je tako naprimjer obavio odvojene sastanke sa predsjednicima SDP-a i NIP-a, dok sa Našom strankom nije očito smatrajući ih privjeskom SDP-a i NIP-a.
A kada je riječ o opoziciji iz Rs, Čović je 24. septembra razgovarao sa predstavnicima SDS-a Darkom Babaljem i Mirkom Šarovićem, iako SDS ima dva zastupnika od pet opozicionih. Ne ulazeći u to da li je Vukanović najbolji kandidat za ministra sigurnosti, evidentno je da mnogima ne bi odgovarao na toj poziciji. Vukanović nikada nije štedio ni Čovića u svojim kritikama iako je znao da time otežava svoju poziciju.
Čović je već odavno interes prebacio na Federaciju BiH pa su nešto češći susreti sa Nikšićem, a kada je riječ o državnoj vlasti Čović je svjestan kojim figurama igra.
Stranke Trojke nisu bile spremne podržati ni smjenu Marinka Čavare iz rukovodstva Predstavničkog doma PS BiH, a u Domu naroda PS BiH Kemal Ademović je trpio uvrede Dragana Čovića koji je njegovo imenovanje i preglasavanje Kluba Bošnjaka nazvao greškom. No, sve to nije bilo dovoljno da Čović odobri imenovanje novog ministra sigurnosti.
Ponašanje Čovića na prethodnim sjednicama Doma naroda PS BiH pokazalo je da HDZ ima jedan interes, a to su izmjene Izbornog zakona. Zato, ko prvi pristane da to podrži bit će partner za vlast, a tada će se riješiti i imenovanje ministra sigurnosti.
NAP (Patria)
