Emir Suljagić piše za Istragu: Hoće li nam Njemačka i Srbija govoriti šta nam može biti, a šta ne osnivački mit?

angela-vucic

Do prije nekih deceniju o Bosni i Hercegovini su pisali skoro isključivo stranci. To više nije slučaj. Pojavila se, slučajno jer nismo mi kao zajednica ništa uložili u to, generacija novinara, publicista, akademika iz Bosne i Hercegovine koji ozbiljno pišu o nama i pišu na engleskom, na ozbiljnim mjestima. Stvar je u tome da je jedna grupa akademika izvana dala sebi za pravo da pišući o nama definišu i naše iskustvo i imala je realno nekih petnaest godina da to uradi. Sa pojavom autentičnog i artikulisanog bosanskog glasa, počeo je da se mijenja i narativ.

Njima to nije problem samo sa stanovišta kontrole nad narativom, nego i ozbiljan novčani problem: to je grupa ljudi koji zarađuju jako mnogo prodajući svoju navodnu ekspertizu. Bez ekpertize nema vebinara, uredničkih namještenja, speaking engagements, itd. Ali, to je druga i duga priča.

I stoga zapravo ovih dana svjedočimo jednoj provali bijesa, jednom ubermenschovskom režanju da ostanemo na svom mjestu i da ne pomišljamo da smo jednaki i da imamo pravo da sami definišemo vlastito iskustvo i izvučemo pouke iz njega. Odatle dolaze optužbe za „nedostojnost“ žrtve ili da je komemoracija Srebrenice „nacionalistički projekt“, a genocid „izbrana trauma“, što je samo drugi način da se kaže ono što govori Milorad Dodik, da je Srebrenica „osnivački mit“ Bošnjaka.

Prvo da riješimo jedno: u vezi sa Srebrenicom nema ništa izabrano. I nema nikakvog mita. Srebrenica je sasvim prirodno ugaoni kamen našeg iskustva dvadesetog vijeka. Nikad nijedan genocid, nijedan takav događaj nije morao da bude dokazan na nivou na kojem i Srebrenica: pojedinačne DNK identifikacije svake žrtve. Ne vjerovati u Srebrenicu, znači ne vjerovati u DNK tehnologiju, između ostalog.

Ali, na to se zapravo odnosi moje pitanje: šta i da nije tako? Hoće li nam Njemačka i Srbija govoriti šta nam može biti, a šta ne osnivački mit? Sve nacije imaju svoje founding myths. Nisu svi mitovi, ali svi su krvavi. I mi se po tome ne razlikujemo od drugih evropskih naroda.

Narodi se formiraju oko zajedničkog iskustva, zajedničke traume u koju elite tog naroda učitavaju značenje koje žele ili koje je održivo. Recimo, srpske elite su izabrale da zatiranje muslimanskog stanovništva u Srbiji, Bosni, Kosovu i Makedoniji tokom dva vijeka smatraju centralnim cijelom srpskog osnivačkog mita. Srpski identitet ne bi postojao bez binarne opozicije u odnosu na islam, odnosno osmansko kulturno i vjersko nasljeđe.

I to je sasvim legitimno: Leopold Ranke, između ostalog, pisao je o „čišćenju“ osmanskih muslimana iz Srbije kao o „srpskoj revoluciji“. U tom smislu, nema razlike između Marie-Janine Calic, Florijana Biebera, Michaela Martensa – vodeće akademske i medijske „eksperte“ za Balkan na njemačkom govornom području – i najzatucanijih srpskih nacionalista: balkanski, u ovom slučaju bosanski, muslimani nemaju pravo da sami definišu vlastito iskustvo. Pošto nisu dorasli, to će za njih, ako su sretni učiniti dobrohotni stručnjaci iz Evrope. Ako nisu, onda srpski istoričari, pisci i pjesnici.

Stvar sa Srebrenicom i Bošnjacima je u tome što je prvi put u istoriji grupa koja je dosad bila isključivo predmet istorije, odlučila da sama definiše vlastito iskustvo, sama odredi gdje počinje, gdje završava, i najvažnije kako se to iskustvo zove, kako se imenuje. Što i jeste njen prerogativ. Mi smo jedina grupa ljudi ovlaštena da odluči kada i šta u našoj istoriji počinje, a kada se završava.

Silne napore, milione maraka budžetskog novca uložene u negiranje genocida treba razumjeti u tom kontekstu: srpski nacionalizam i njegovi tradicionalni saveznici (čitaj: njemački i drugi centralnoevropski nacionalizmi) ustvari hoće da definiše naše proživljeno i istorijsko iskustvo. Negiranje genocida nije svrha samo sebi, nego je sastavni dio istorijskog narativa, koji nam je jednom uspješno nametnut. Razlika je mnogo, i ona sa početka ovog teksta je tek jedna. Druga, podjednako važna, je da Jugoslavija, objektivno, nije bila naša država. U obje Jugoslavije istorijski narativ se utvrđivao u beogradskim kulturnim i akademskim krugovima, kao i mjesto svih južnoslavenskih naroda u hijerarhiji jugoslovenske zajednice.

Zato i tako su Hrvati bili „genocidni“, Bošnjaci „Turci“, a Albanci tek obični rasno inferiorni untermensch. Tako i zato je, više kao ilustracija, antifašistički pokret otpora u Drugom svjetskom ratu kidnapovan i monopolisan za Srbe i Srbiju, iako je u stvarnosti središte narodnooslobodilačkog pokreta bila u zapadnim dijelovima Jugoslavije, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao što piše Marko Attila Hoare. Tako i zato su pokolji „Turaka“ u Bosanskoj Krajini u ljeto 1941. predstavljeni kao „narodni ustanak“, a nijedno mjesto četničkog genocidnog pokolja nad bošnjačkim civilima u Sandžaku i istočnoj Bosni nije obilježeno do pred sami kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća.

I sada bi ponovo da napišu istu takvu „istoriju“. I zato bijes i pjena na ustima. Sva sreća pa smo se u međuvremenu upoznali.

(autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari)

Istraga.ba je sada dostupna na Google Play i App Store. Preuzmite aplikaciju i pratite najnovije vijesti na svojim uređajima.

memorijalni

Why remember: The logical and natural answer is to prevent future atrocities

potocari

Bitka za srebreničke kosti: Ko polaže pravo na genocid?

SIPA

Slučaj "Azra Zornić je moj heroj": Kad Bošnjaci utihnu

Slaven-Raguz

Kolumna Andreja Nikolaidisa za SB: Da sudovi u BiH sprovode zakone, pred sudom bi završio Slaven Raguž koji je veličao zločinca Slobodana Praljka, a ne Izetbegović, Bajrović i Suljagić

svedska-MC

Skandal u Srebrenici: Ambasadorica Švedske birala između posjete Memorijalnom centru i načelniku Grujičiću, pa izabrala negatora genocida. Memorijalni centar joj otkazao gostoprimstvo!

Suljagic-Durakovic

Emir Suljagić piše za Istragu: "Nisam toliko širokogrud da mi Gaza bude važnija od Srebrenice, a Palestina od Bosne"

8C0649A4-A5DB-429D-844E-6BCEC3A313B2-scaled

Emir Suljagić o danu RS: 9. januar - oni govore naglas, samo ih treba slušati

trake-bijele

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica o izmjenama Izbornog zakona: Ovo je prvi legalni geto na evropskom tlu!

HZ HB

Službeno oživljavanje paradržave iz UZP-a: Aktivni pripadnici MUP-a SBK i FUP-a pozirali sa zastavom na kojoj je pisalo MUP Hrvatske republike Herceg Bosne

karta etnicka

Konsocijacija kao legalizacija posljedica agresija, UZP-a i genocida: Etnoteritorijalno omeđavanje unutar Bosne i Hercegovine

Sanin Musa

Ko je Sanin Musa: Porodična tragedija odvela ga je na put vjerskog fanatizma; maloljetnu sestru pretukao jer nije poštovala "propise", istraživan zbog atentata na Ugljena...

Šmrk

Objavljujemo Sky dokaze o kriminalu Admira Arnautovića: "Šmrk se hvali da je finansirao Konakovićevu kampanju"... "Pjevačicu Senidah polijte kiselinom i izbijte joj sve zube"... "Kokain je beton. Ide kilogram za Split"

dzermin i sanita

Dvojac bez kormilara: Tužiteljica Sanita Imamović privela novinarku Natašu Zubac-Miljanović jer je stranim ambasadama slala mailove protiv tužioca Džermina Pašića!

Zukic-Sarajlic

Presuda Općinskog suda u Sarajevu u predmetu Bosna: Amiru Zukiću godina zatvora, Džananović oslobođen optužbi

droga Kokain

Velika međunarodna akcija u vodama u blizini Francuske: Bosanac iz Foče organizirao krijumčarenje 4,8 tona kokaina iz Južne Amerike

avdo3_1

Fizički napadnut glavni urednik Istrage Avdo Avdić: Sin Sanina Muse nasrnuo na njega

Možda vas zanima

Mostar

Jesu li Bošnjaci odustali od države: SDA i HDZ u Mostaru usvojili odluku o 'zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta'!

Federacija BiH

Federacija BiH se ove godine zadužila za 685 miliona KM, a Kanton Sarajevo za 90 miliona KM

hdz-trojka-20

Politički haos: Trojka pod mentorstvom Čovića nastavlja staru matricu

BiH - košarka

Kiparski scenarij za mirnu Bosnu: Put od Sredozemlja do Baltika ide preko Kavkaza