Bosna i Hercegovina ulazi u jednu od najtežih ekonomskih prekretnica u posljednjih nekoliko decenija bez jasnog plana i sa sve manje vremena za reakciju. Mehanizam za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM), koji je uvela Evropska unija i čija je puna primjena počela u ovoj godini, izazvao je ozbijnu uzbunu unutar domaće industrije, posebno u energetskom i izvoznom sektoru. Potencijalni ekonomski udar na BiH će se mjeriti milijardama eura, rastom cijena i gubitkom konkurentnosti ključnih sektora na tržištu.
Kako upozorava i Forbes u svojoj analizi, BiH spada među zemlje regiona koje će biti najviše pogođene uvođenjem CBAM-a. Procjene stručnjaka su alarmantne: samo u periodu od 2026. do 2030. godine, gubici za domaću privredu mogli bi iznositi između 722 miliona do čak 3,17 milijardi KM! U isto vrijeme, cijene proizvoda mogle bi porasti i do 20%, dok bi dodatni trošak na električnu energiju mogao doseći 70–80 eura po megavat-satu, čime bi izvoz postao i do 20% skuplji.
Šta je CBAM i zašto je važan
CBAM nije “kazna”, niti klasična trgovinska barijera. To je mehanizam kojim Evropska unija praktično izjednačava pravila igre za domaće i strane proizvođače. Dok kompanije unutar EU već plaćaju emisije CO₂ kroz EU ETS (sistem trgovine emisijama), CBAM uvodi sličan trošak i za robu koja dolazi izvan Unije. Cilj je spriječiti tzv. “curenje ugljika” – fenomen u kojem kompanije sele proizvodnju u zemlje sa slabijim ekološkim standardima kako bi izbjegle troškove emisija. Za Bosnu i Hercegovinu problem je strukturalan: oko 75% ukupnog izvoza ide u EU, a značajan dio tog izvoza čine proizvodi sa visokim emisijama CO₂ – električna energija, čelik, cement i aluminij. Upravo su ti sektori prvi na udaru CBAM-a.
Za razliku od država članica EU, Bosna i Hercegovina nema razvijen sistem oporezivanja emisija niti funkcionalno tržište ugljika. Energetski sektor i dalje se dominantno oslanja na ugalj, što automatski povećava “ugrađeni” CO₂ u izvoznim proizvodima. Prema dosadašnjim analizama, BiH bi mogla biti jedna od najpogođenijih ekonomija Zapadnog Balkana upravo zbog ove kombinacije: visoke zavisnosti od EU tržišta i visoke emisijske intenzivnosti proizvodnje. Drugim riječima, što više izvozimo u EU i što više zagađujemo, to ćemo plaćati veće “penale”.
Elektroenergetski sektor na udaru
Već je izvjesno da će se najdramatičnije posljedice CBAM-a osjetiti u elektroenergetskom sektoru, posebno u poslovanju Elektroprivrede BiH koja već posluje sa gubicima. Za razliku od Elektroprivrede HZ HB, koja raspolaže značajnim udjelom obnovljivih izvora i ima certifikate za “zelenu energiju”, Elektroprivreda BiH ostaje duboko vezana za termoelektrane na ugalj. To znači da će svaki megavat-sat električne energije proizveden iz uglja nositi dodatni “ugljični trošak” prilikom izvoza u EU. Procjene govore o 70–80 €/MWh – a to je cifra koja može potpuno izbrisati konkurentnost domaće struje na evropskom tržištu!
Pad izvoza električne energije prijeti da dovede do ogromnog finansijskog pritiska na EP BiH, a lančani efekat odrazit će se na čitavu zemlju. Skuplja struja i rast troškova proizvodnje pokrenut će talase poskupljenja, od građevinskih materijala i prehrambenih proizvoda, pa do logistike i transportnih usluga. U konačnici, povećani troškovi industrije prelijevaju se na krajnje potrošače, što će dodatno opteretiti životni standard građana.
Sektori poput metalurgije i cementne industrije suočavaju se sa istim izazovom: investirati u dekarbonizaciju ili izgubiti pristup ključnom tržištu. Modernizacija podrazumijeva značajna ulaganja u nove tehnologije, energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, a to su investicije koje mnoge domaće kompanije ne mogu isfinansirati bez snažne institucionalne podrške.
Vlast bez jasne strategije
Bez ubrzane energetske tranzicije, uvođenja sistema cijene ugljika i ozbiljnih investicija u modernizaciju industrije, posljedice uvođenja CBAM-a za Bosnu i Hercegovinu mjerit će se u milijardama maraka izgubljenog izvoza i dramatično smanjenoj konkurentnosti na tržištu EU. Predsjednik Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić već je najavio mogućnost traženja odgode ili prilagođenog pristupa implementaciji CBAM-a za BiH. Međutim, realnost je da EU ne pokazuje spremnost za takve izuzetke. Signali iz Brisela ostavljaju vrlo malo prostora za dilemu: CBAM nije privremena mjera niti predmet političkog pregovaranja, već ključni instrument klimatske politike EU. Mogućnost odgode za pojedine zemlje faktički ne postoji. Ono što je ponuđeno jeste tehnička pomoć i pristup EU fondovima kako bi se države lakše prilagodile novom sistemu, ali ne i izuzeće od pravila.
Međutim, kada je riječ o Bosni i Hercegovini, protivljenje vlasti u RS-u prenosu nadležnosti nad energetskim sektorom na državni nivo znatno komplikuje cijelu situaciju. Takav stav blokira uspostavljanje jedinstvenog sistema upravljanja emisijama i pregovaračke pozicije prema Briselu, iako je jasno da će potencijalni prihodi, umjesto da ostanu unutar BiH, završavati u budžetu EU kroz CBAM mehanizam. Ukratko, BiH je zakoračila u CBAM eru bez ikakvog jasnog plana kako da ublaži posljedice i političkog konsenzusa koji je za to nužan. A posljedice bi mogle biti katastrofalne.
