Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine suočava se sa blokadama u realizaciji prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske s obzirom na to da Ministarstvo finansija i trezora BiH još uvijek nije odobrilo sredstva u iznosu od 6,4 miliona KM za njihovu realizaciju. Duboke podjele unutar vladajuće koalicije, opstrukcije SNSD-a, HDZ-ovo održavanja SNSD-ovh kadrova u vlasti i nesnalaženje Trojkinih predstavnika, ugrožavaju održavanje izbora.
Na jučerašnjoj sjednici CIK-a pitanja koja su se trebala odnositi na realizaciju prijevremenih izbora u RS-u uopšte nisu razmatran jer akt još uvijek nije stigao. CIK je obavezan provesti postupak javnih nabavki transporta i dodatnih materijala za realizaciju izbora, ali to ne može učiniti sve dok sredstva ne budu odobrena. Ukoliko u narednih nekoliko dana CIK-u ne budu odobrena sredstva datum održavanja prijevremenih izbora koji je određen za 23. novembar mogao bi biti pomjeren.
Kako je izjavio zamjenik ministra finansija i trezora Muhamed Hasanović (SDP) ministar Srđan Amidžić vrši opstrukcije odobravanja Instrukcije o osiguranju dodatnih sredstava CIK-a BiH na način da krije pečat od njega pa akt koji je Hasanović potpisao još uvijek nije pravno valjan.
“Nakon novih saznanja, želim obavijestiti javnost da je rad Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine blokiran, a razlozi za to leže u političkim odlukama Milorada Dodika i ministra Srđana Amidžića. Odluku o finansiranju prijevremenih izbora sam potpisao, ali ministar odbija da je ovjeri službenim pečatom, čime se onemogućava njeno provođenje. Moj potpis nikada nije bio sporan; zastoje uzrokuju proceduralne opstrukcije unutar samog Ministarstva”, rekao je Hasanović.
Nakon izmjena Zakona o finansiranju državnih institucija koje je donio visoki predstavnik Christian Schmidt 2022. godine zamjenik ministra finansija i trezora ima mogućnost da zamjeni potpis ministra u smislu odobravanja novčanih sredstava CIK-u za realizaciju izbora, a 15 dana nakon što istekne rok da ministar odobri instrukciju.
Hasanović je čekao danima da se oglasi i razjasni trenutnu situaciju, iako su rokovi istekli, te je tek po pritisku medija izašao i obrazložio odnose u Ministarstvu. Međutim, to neće samo po sebi ubrzati procedure.
CIK je obavezan provesti šest tendera za nabavku materijala koji se odnose i na transport izbornog materijala, a za koje treba minimum 40 dana da se provedu čak i kada ne bi bilo žalbi u toku postupka o kojima odlučuje Ured za razmatranje žalbi BiH (URŽ). Ukoliko u postupku javnih nabavki dođe do žalbi potrebno vrijeme za provedbu tendera bit će i duže.
Po informacijama Istrage štampanje glasačkih listića nije ugroženo jer je CIK ranije potpisao okvirni sporazum sa kompanijom iz Kalesije koji je još uvijek na snazi. Međutim, postojeći ugovori ne uključuju transport i nabavku dodatnih materijala što dovodi u pitanje mogućnost realizacije postupka javnih nabavki u zadanom roku.
Odlaganje odobrenja sredstava CIK-u stvara dodatni problem jer je 18.9. bio datum predviđen za početak prijava stranaka i kandidata za prijevremene izbore, koji već sada mora biti pomjeren.
Iz trenutne situacije jasno je da mehanizmi koje ima SNSD omogućavaju apsolutnu paralizu sistema. Najave da će Trojka izbaciti kadrove ove stranke iz Vijeća ministara nisu se obistinile zbog opstrukcija HDZ-a koji paradoksalno trpi minimalnu kritiku zbog takve politike. Predstavnici ambasada zapadnih zemalja izbjegavaju kritikovati Dragana Čovića, dok predstavnici Trojke to uglavnom sramežljivo čine da se ne bi zamjerili onima od kojih dobrim dijelom zavisi njihov opstanak na vlasti nakon narednih parlamentarnih izbora.
Dodatno, trenutna situacija pokazuje da sistem nije moguće učiniti funkcionalnim samo odlukama visokog predstavnika koje ne mogu pokriti sve mogućnosti za blokadu sistema.
Pokazuje da podjela vlasti na način da praktično, mada ne i formalno, funkcioniše kao zbir “predstavnika” tri etničke zajednice dugoročno vodi zemlju u kolaps i daje veliku prednost onim političkim snagama koje svoje djelovanje zasnivaju na destrukciji državnih institucija. U takvoj političkoj stvarnosti OHR svojim odlukama samo održava sistem, ali ga nije u stanju dugoročno zaštititi, odnosno učiniti sposobnim za samoodržanje bez podrške visokog predstavnika.
