Kada je, napokon, počeo igrati bijelim figurama, Bakir Izetbegović je, ničim izazvan, izvijestio javnost da planira put u Beograd, na još jednu partiju šaha sa Aleksandrom Vučićem. Pritome se odrekao prava prvog poteza i opet će zaigrati crnim figurama, jer Vučić u Beogradu uvijek igra – bijelim.
Kada košarkaškoj ekipi ne ide, podsjećam na Izetbegovićevu (nespretnu) rasističku izjavu, onda angažujete “crnca”. A kada vam ide u politici, onda angažujete Bakira Izetbegovića. Da upropasti sve što ste dobro napravili.
Nakon što su, glasovima SDA, SDS-a, SDP-a i DF-a, iz Centralne izborne komisije BiH izbačeni Milorad Dodik i Dragan Čović, nakon što je, spletom okolnosti, u zakonske okvire vraćeno Visoko sudsko i tužilačko vijeće, nakon što je iz Tužilaštva BiH “protjerana” privatna glavna tužiteljica “dioničkog društva” okupljenog oko HDZ-a, SNSD-a, SBB-a i porodice Čampara, nakon što je Ustavni sud BiH presudio u korist države na osnovu apelacija Izetbegovićevih kadrova, lider SDA je odlučio sve to poništiti jednim odlaskom u Beograd.
U čije ime će pregovarati? U ime Bošnjaka, koje je srbijanski vladar Aleksandar Vučić pozvao na srpsko-bošnjački dijalog? Odlaskom u Beograd, Bakir Izetbegović pokazuje da mu je do institucija Bosne i Hercegovine stalo otprilike onoliko koliko je stalo i Miloradu Dodiku.
“Čega si ti, ono, predsjednik”, upitat će člana bh. Predsjedništva srpski patrijarh Porfirije.
“Ti si predsjednik”, odgovorit će patrijarh umjesto upitanog Milorada Dodika,”ničega”.
Dodik je član Predsjedništva BiH. Dakle, 1/3 je predsjednik BiH.
A čega je, ono, predsjednik Bakir Izetbegović? Stranke demokratske akcije. Institucionalno gledano – ničega. I u kojem je svojstvu, sada, Bakir Izetbegović odlučio putovati u Beograd da odigra unaprijed izgubljenu partiju šaha? Možda u svojstvu vođe “muslimana”, kako Milorad Dodik naziva najbrojniji narod u BiH. Ako ide u svojstvu šefa Doma naroda, onda bi njegov sagovornik u Srbiji trebao biti predsjednik Skupštine Ivica Dačić. No, neće. Izetbegović putuje u Beograd na “bošnjačko-srpski” dijalog.
“Neće mi spasti kruna s glave”, kaže Bakir Izetbegović, pravdajući svoju odluku da otputuje u Beograd.
I neće. Jer Bakir Izetbegović nema krunu. On nije suveren Bosne i Hercegovine. On je, tek, predsjednik jedne stranke koja je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine ima svog čovjeka. To što su SDA i Izetbegović od Šefika Džaferovića napravili čuvara državne stolice. govori, zapravo, koliko je i SDA-u i njenom lideru stalo do funkcionisanja institucija BiH.
Da je Bakir Izetbegović otišao u Banja Luku da pregovara i razgovara sa Miloradom Dodikom, to bi bilo sasvim normalno. Lideri dvije političke partije iz BiH trebaju i moraju razgovarati. No, šta lider političke partije iz BiH ima sa srbijanskim predsjednikom? Hoće li to biti razgovori SDA i Napredne stranke Aleksandra Vučića o njihovom statutu u evropskoj “narodnjačkoj političkoj porodici”? Neće. I to svi znaju. I to i jeste problem.
Bakir Izetbegović putuje u Beograd da oživi Milorada Dodika. U političkom životu predsjednika SDA – postoji jedna barka koja nikad neće potonuti. Kada je, u ljeto 2016. godine, Milorad Dodik doveo sebe i Republiku Srpsku na rub finansijske propasti, Izetbegović mu je, uz posredovanje Larsa Gunara Wigemarka i EU, pružio “umjetno disanje”, potpisujući besmisleni sporazum o “evropskim pitanjima”, na osnovu kojeg je manji bh. entitet dobio novac od MMF-a. Dodik je preživio i na lokalnim izborima pomeo opoziciju. Sada je opozicija življa nego ikada. Milorad Dodik očajnički traži način da se spasi. Ruka Aleksandra Vučiča mu nije dovoljna pa, zato, uskače, Bakir Izetbegović, da davljenika smjesti u svoju barku.
Kada nekada Ivana Marić i Enver Kazaz, “analizirajući” buduću kriznu situaciju, budu govorili da je sukob na relaciji Bakir Izetbegović – Milorad Dodik, zapravo, “dogovoreni i fingirani sukob”, niko neće moći reći, bez obzira na činjenice, da to nije tačno. A nije. Milorad Dodik i službeni Beograd nikada neće odustati od rušenja Bosne i Hercegovine. Oni ne glume. Oni konstantno rade na rušenju državnih institucija. Zna to i Bakir Izetbegović. Dijalog jeste nužan. Ali dijalog ima smisla samo onda kada iz njega profitirate. Hoće li Bosna i Hercegovina išta profitirati od Izetbegovićevog izleta u Beograd? Teško. Put u Beograd samo će spatiti Milorada Dodika.
Osim Dodika, Izetbegović u svoju barku namjerava smjestiti i Dragana Čovića. Pa, zato, “u sjeni puta u Beograd”, najavljuje da je SDA spremna HDZ-u ponuditi “indirektan” izbor članova Predsjedništva BiH i da “Hrvati sebi biraju koga hoće”. Što, u prevodu, znači da je predsjednik SDA spreman izdati i Željka Komšića koji mu je bio jedini politički oslonac u situaciji kada je većina sarajevskih stranaka bila u službi Milorada Dodika i Dragana Čovića, odnosno Beograda i Zagreba. U situaciji kada, prvi put u posljednjih desetak godina istovremeno ne kontrolišu CIK, VSTV, Sud BiH, OSA-u, Predsjedništvo BiH i Tužilaštvo BiH, Bakir Izetbegović pruža šansu Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da se vrate u život. Čega se plaši Izetbegović?
Možda, u ovom slučaju, za američke potrebe prilagođene njegove izjave: “Kada ne ide izmjena izbornog zakona, angažuj – crnu listu”.
