“Očekujem da će Narod i pravda, ali i svakako Trojka zajednički ostvariti dobar rezultat, koji će joj i dalje dati koalicioni kapacitet za formiranje vlasti, prije svega u Kantonu Sarajevo, a onda i na višim nivoima, Federaciji i državi, a početak svega će biti sasvim izvjesna pobjeda gospodina Bećirevića (sic!)”, kazao je Denis Zvizdić, član Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, na kraju intervjuu za TVSA.
Teško je ne zadržati se na egzotičnoj činjenici da Zvizdić, u četvrtoj godini mandata aktuelnog člana Predsjedništva, i dalje ne zna da se čovjek ne preziva Bećirević, već Bećirović. Takve neznatne greške se dešavaju, naročito ako osobu, koju spominjete po prezimenu, ne smatrate bitnom.
Psihopatologija svakodnevnog života
Jedan pokojni prijatelj, legendarni beogradski novinar, pričao mi je davno da je na nekom koncertu Partibrejkersa u Valjevu frontment ove grupe Zoran Kostić Cane, izlazeći na binu, pozdravio publiku sa “dobro večer, Kraljevo!”, a nakon što mu je neko dobacio da se nalaze u Valjevu (dakle, ne u Kraljevu), Cane je, ne udaljivši mikrofon od usta, uz prepoznatljivu naglašenu nazalnost, odgovorio: “Isti vrag.”
Naravno, Cane nije rekao vrag, već nešto drugo, nešto što se u lijepim prozama, poput ove, ne imenuje. Iskazao je istu arogantnu ravnodušnost, kao i Denis Zvizdić, kada Bećirovića zove Bećirevićem.
A ako se čitalac pita zašto je Zvizdićevo nesvjesno bilo tako okrutno, odgovor se, čini se, krije u naslovu snimka intervjua na You Tubeu: “Denis Zvizdić odustao od kandidature za člana Predsjedništva kako bi podržao Bećirovića.”
Denis Zvizdić se, u protekle dvije i po decenije, postepeno penjao u državnoj hijerarhiji, obavljajući gotovo sve bitne funkcije, izuzev onu federalnog premijera i člana Predsjedništva BiH.
U intervjuu za TVSA, Zvizdić je kazao da je odustao od kandidature za člana Predsjedništva BiH. Time je, prije svega, otkrio da je imao tu ambiciju, te da smatra da zaslužuje da obnaša tu poziciju. Inače je navedena opaska besmislena: zašto uopće Zvizdić govori da je odustao od kandidature, ako ona nikad nije ni zvučala kao ozbiljna mogućnost, s obzirom da je Bećirović aktuelni član Predsjedništva BiH i podrazumijevalo se od početka da će on biti zajednički kandidat Trojke.
Zvizdić je poziciji u Predsjedništvu najbliže bio 2018. godine, kada je bio predsjedavajući Vijeća ministara i jedan od kandidata SDA za poziciju člana Predsjedništva. Može se reći da je bio i favorit. Ali i tada je odustao. A odustao je, jer nije htio da preuzme nikakav rizik.
Zvizdić nije spreman ući u utrku u kojoj možda može i izgubiti. On je, kao i Denis Bećirović, ziheraš. Zapravo, Zvizdić je još veći. Naime, Bećirović je 2018. prihvatio rizik i ušao u utrku za Predsjedništvo, te na kraju izgubio. Zvizdić to sebi nikad ne bi dopustio da uđe u bitku koju može izgubiti. To je osobina vječnih gubitnika.
Izvjesno i neizvjesno
Zvizdićeva tiha patnja utoliko je veća što on sam vjeruje da je Bećirović ponovo u utrci, koju ne može izgubiti. “Početak svega će biti sasvim izvjesna pobjeda gospodina Bećirevića”, kaže Zvizdić za TVSA.
Izvjesno znači neminovno, neupitno, sigurno, itd. Sasvim izvjesno znači sve to, ali na kvadrat.
Simpatična je arogancija s kojom Zvizdić govori o budućnosti. On je navodno uvjeren će Bećirović pobijediti, iako je ostalo još devet mjeseci do izbora i ko zna šta se sve može desiti.
Po islamu budućnost je gajb, područje nevidljivog, koje je poznato samo Bogu i nedokučivo ljudima. I sam Božji Poslanik je od budućnosti znao samo ono što mu je sam Bog objavio. U jednom hadisu se kaže da je istina u govoru onih koji predskazuju budućnost pomiješana sa više od stotinu laži. Zato narod, kada govori o budućnosti, uvijek dodaje i ako Bog da.
Jedna od najutjecajnijih knjiga našeg doba The Black Swan tvrdi manje-više isto: pravo pitanje nije kako predvidjeti budućnost, već kako živjeti u svijetu u kojem budućnost nije moguće predvidjeti, te se svako malo suočavamo sa nevjerovatnim obratima.
U intervjuu za TVSA, Denis Zvizdić ne kaže da će ako Bog da pobijediti Bećirović, već veli da je to sasvim izvjesno. Dobro, vidjet ćemo da li je to izvjesno. Ne kažem da Bećirović sigurno neće pobijediti. Kažem da su se dovoljno puta takve, rigidne procjene obile o glavu onima koji su ih iznosili.
Kibr
Jako lošu auru je imao slogan SDA na prošlim općim izborima: SIGURNO. Postavljen tako, slogan je, uz ostalo, sugerisao navodno sigurnu pobjedu SDA, odišući onim što muslimani zovu kibr, a Grci ὕβρις a odnosi se na obijest, oholost, nadmenost, pretjerani ponos povodom vlastitih moći koji izaziva Božju srdžbu i kaznu.
U istom duhu je bila i izjava Saše Magazinovića iz 2018. da će pojesti glasačku kutiju, ako Šefik Džaferović pobijedi Denisa Bećirovića.
”Ako taj kandidat [Džaferović] pobijedi kandidata [Bećirovića] koga podržava trenutno desetine nevladinih organizacija, deset političkih partija (…) ja ću javno pojesti glasačku kutiju”, kazao je Magazinović.
Dakle, Bećirović je i 2018, kao i sada imao podršku desetak stranaka, ali to nije bilo presudno. Važnije su bile neke druge stvari, npr. koliko konkurentnih kandidata je u utrci. Tako je kao uostalom i sada.
Tako da bi Zvizdiću bolje bilo, ako već ima potrebu proricati Bećirovićevu pobjedu, da kaže – ako Bog da. Ako Trojka i njihov “sasvim izvjesni”, hvalisavi pobjednik, “kojeg podržava 12 stranaka”, nastave biti nošeni obiješću, nadmenošću, ohološću i pretjeranim ponosom koji osjećaju u vezi s vlastitom moći, mogli bi biti pometeni kao nikad dosad.
